| Tefsir ajeta sure Bekare , o ramazanskom postu |
Pripremio Nedzad ef. Becic 09.10.2003 |  |
BISMILLAHIRRAHMANIRRAHIM
"O vjernici! Propisuje vam se post, kao Sto je propisan onima prije vas, da biste bogobojazni bili." /183/ "Odredjen broj dana; a onome od vas koji je bolestan ili na putu bude, isti broj drugih dana. Onima koji ga tesko podnose, otkup je da siromaha nahrane. A ko drage volje da vise, za njega je boljeA neka znate, bolje vam je da postite."/ Bekare 184/
Allah Uzviseni ovo kaze naredjujuci ovom ummetu post koji predstavlja sustezanje od hrane, pica i seksualnih odnosa, s iskrenim nijetom (namjerom) u ime Allaha Uzvisenog, buduci da sadrzi ciscenje i zastitu dusa od losih primjesa i ruznih navika. On navodi da im je to naredio kao sto je bio naredio i onima prije njih, u kojima imaju uzor i mogu se ugledati na njih. Neka se oni potrude da ovu Allahovu naredbu izvrse potpunije od njih. Allah Uzviseni kaze:
Svaka zajednica (ummet) ima svoj zakon i pravac, a da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne zajednice ucinio. Jer On hoce da vas iskusa onim sto vam propisuje! Zato se natjecite da jedni druge u dobrima preteknete!" U tom smislu i ovdje kaze:
"O vjernici! Propisuje vam se post, kao sto je propisan onima prije vas, da biste bogobojazni bili", jer post prociscava tijelo i suzava puteve sejtanu. To se potvrdjuje i u oba Sahiha: "O mladi! Ko je od vas u stanju ozeniti se, neka se ozeni, a ko ne moze, neka posti, jer to mu je zastita."
U pocetku islama post je bio po tri dana u svakom mjesecu, da bi se to potom derogiralo i zamijenilo postom mjeseca ramazana. Od Muaza, Ibn-Mes'uda i nekih drugih navodi se: "Ovaj post bio je serijatski odredjen jos od vremena Nuha, a.s., sve dok to Allah nije dokinuo i zamijenio ga postom mjeseca ramazana. Bilo im je propisano: kada neko klanja vecernji namaz i ode na spavanje, zabranjeni su mu hrana, pice i zene do istog vermena. Nakon toga, propis posta objasnjen je kao sto je bilo u pocetku islama, pa Allah, dz.s., kaze:
"a onome od vas koji je bolestan ili na putu bude, isti broj drugih dana...", tj.bolesnik i putnik (musafir) ne poste nego se mrse, a to nadoknadjuju kasnije istim brojem dana. Ali, zdrav covjek koji je kod kuce, ako hoce, postit ce, a ako hoce, nahranit ce svakog dana jednog siromaha. Post je, medjutim, bolji od hranjenja siromaha. To tvrde Ibn-Mes'ud, Ibn-Abbas i drugi pripadnici zdrave tradicije (selefa) na osnovi rijeci Uzvisenog:
"Onima koji ga tesko podnose, otkup je da siromaha nahrane. A ko drage volje da vise, za njega je bolje. A neka znate, bolje vam je da postite." Zatim je Allah Uzviseni objavio drugi ajet:
..
"U mjesecu ramazanu pocelo je objavljivanje Kur'ana pa ko u tom mjesecu od vas bude kod kuce, neka ga posti." Tako je Allah Uzviseni utvrdio post ramazana kao obavezu za zdravog covjeka koji je kod kuce, a dao olaksicu bolesniku i putniku, kao sto je odredio da stara osoba koja ne moze postiti moze nahraniti siromaha. El-Buhari navodi predanje od Seleme ibn Ekva' da je, kada je objavljen ajet:
"Onima koji ga tesko podnose, otkup je da siromaha nahrane", rekao: "Bilo je uobicajeno da onaj ko je htio mrsiti se dâ otkup, dok nije objavljen ajet koji slijedi iza ovoga i koji je to derogirao." Od Ibn-Omera se takodjer prenosi da je to derogirano, dok El-Buhari navodi od Ibn-Abbasa da nije derogirano, nego da star covjek i stara zena, koji ne mogu da poste, za svaki dan mogu nahraniti po jednog siromaha. Prema tome, u zakljucku se moze reci da je derogiran u pogledu obaveza zdravog covjeka koji je kod kuce, pa je on obavezan postiti na osnovi rijeci Uzvisenog: "a ko od vas bude kod kuce, neka ga posti" Sto se tice starog i iznemoglog covjeka, postoje dva misljenja: ono koje je ispravno dozvoljava da se mrsi, ali da je obavezan za svaki dan dati fidju (otkupninu)U Sahihu El-Buharijevom stoji: "Kada je Enes ostario, on je, godinu ili dvije, hranio za svaki dan posta siromaha hljebom i mesom, a on se mrsio”/El-Buhari to prenosi kao mu'allek predanje, a navodi ga i Hafiz Ebu-Ja'la el-Mevsuli u svom Musnedu. U ovom smislu uzima se i trudna zena, odnosno dojilja, ukoliko se boji za sebe ili djecu./
"U mjesecu ramazanu pocelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima, jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuce, neka ga posti, a ko bolestan bude ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti. Allah hoce da vam olaksa, a ne da teskoce imate, da odredjeni broj dana ispunite i da Allaha velicate za uputu koju vam je dao, te da zahvalni budete."/185/
Allah Uzviseni istice mjesec posta ispred drugih mjeseci time sto ga je odabrao za objavu Kur'ana casnog. U hadisu se navodi da je to mjesec u kojem su Bozije knjige objavljivane vjerovjesnicima, a imam Ahmed ibn Hanbel, r.h., prenosi od Vaila ibn Eska'a da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Suhufi (spisi Ibrahimovi) objavljeni su prve noci mjeseca ramazana, Tevrat je objavljen seste noci mjeseca ramazana, Indzil trinaeste noci mjeseca ramazana, a Allah je objavio Kur'an dvadeset cetvrte noci mjeseca ramazana." Medjutim, i suhufi, i Tevrat, i Zebur, i Indzil objavljeni su vjerovjesnicima odjednom, dok je Kur'an odjednom objavljen do Kuce uzvisenosti na Dunjaluckom nebu , sto se desilo u Noci sudbine (Lejletul-kadr) mjeseca ramazana, kao sto Uzviseni kaze:
"Mi smo ga objavili u Noci blagoslovljenoj" (44:3), te kaze:
"Mi smo ga objavili u Noci sudbine." Nakon toga, Kur'an je objavljen Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u posebnim dijelovima, prema slijedu dogadjaja. U jednom predanju Ikrime od Ibn-Abbasa navodi se: - Kur'an je objavljen na ovo svjetsko nebo odjednom,u Noci sudbine mjeseca ramazana. Allah je govorio Svom Vjerovjesniku sto je htio tako da idolopoklonici nisu mogli navesti nijedan primjer na koji im Allah nije odgovorio. U tom smislu Allah Uzviseni kaze:
Oni koji ne vjeruju govore: "Trebalo je da mu Kur'an bude objavljen citav i to odjednom!" A tako je, da bismo srce tvoje ucvrstili, pa ga Mi ajet po ajet objavljujemo." "Oni ti nece nijedan primjer navesti, a da ti Mi necemo istinu dati i najljepse objasnjenje navesti" (25:32,33) Zatim:
"Uputa je ljudima i objasnjenje Pravog puta i razlikovanja istine od neistine." To je pohvala Kur'ana, koji je Allah objavio kao uputu srcima robova Svojih koji ga vjeruju, prihvacaju i slijede.
"i objasnjenje", tj. dokazi ispravnosti Pravog puta i upute koju donosi razlikujuci istinu od neistine, halal (dozvoljeno) od harama (nedozvoljenog).
"pa, ko od vas bude kod kuce, neka ga posti!" Ovo je potvrda obaveze za onoga ko bude svjedok pocetka ovoga mjeseca, tj. ko bude kod kuce na pocetku mjeseca ramazana, i bude zdrav, obavezan je da posti. Ovim je, za onoga ko bude zdrav kod kuce, dokinuta naprijed navedena sloboda da ne posti, nego daje otkupninu ishranom jednog siromaha za svaki dan. Nakon sto je zavrsio s postom, Allah Uzviseni ponovo ukazuje na olaksicu za bolesnika i putnika koji moze da ne posti pod uvjetom da to nadoknadi, pa kaze:
"Allah hoce da vam olaksa, a ne da teskoce imate", tj. uz obavezu onome koji je kod kuce, On je dao olaksicu da se ne posti u slucaju bolesti i puta, kao vid olaksanja i milosti prema vama.
U vezi s ovim postoji nekoliko pitanja:
Prvo: Neki ucenjaci smatraju da je ne postiti dopusteno samo onome koji bude putnik na pocetku mjeseca a da nije dopusteno onome koji bude kod kuce na pocetku mjeseca, a potom, ode na put, a na osnovi rijeci Uzvisenog:
"Ko od vas bude kod kuce, neka ga posti!" Medjutim, ovo se ne moze prihvatiti, jer u ajetu nema dokaza za njega, i jer se potvrdjuje u oba Sahiha: "da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je dosao u Kedid, prilikom polaska u pohod na Osvojenje Meke u mjesecu ramazanu, nije postio, te da je i drugima naredio da ne poste."
Drugo: Neki tvrde da je na putu obavezno mrsiti se, na osnovi rijec Uzvisnog: "neka nadoknadi isti broj dana"To je u suprotnosti s praksom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, utvrdjnom u hadisu Ebu-Derda'a: "Isi smo s Allahovim Poslanikom po velikoj vrucni, u mjesecu ramazanu, pa su neki medj nama, zbog vrucne, stavljali ruku na glavu, a medj nama su postili samo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Abdullah ibn Revaha"
Trec: Neki, pak, tvrde da je postiti bolje, iako vecina kaze: "...naprotiv, bolje je mrsiti se", uzimajuci za osnovu olaksicu, na osnovi rijeci Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Vama je duznost da uzmete olaksicu koja vam je dana."
Neki kazu: "Ukoliko je tesko postiti, bolje je mrsiti se", na osnovi hadisa Dzabira: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio je nekog covjeka kojemu je napravljen hlad, pa je pitao: "Sta je s ovim?" Rekli su mu: "Posti", a on je nato rekao: "Nije dobrocinstvo postiti na putu." Biljeze ga El-Buhari i Muslim. Medjutim, tacno je misljenje vecine da covjek moze birati izmedju te dvije mogucnosti, zbog toga sto su ashabi putovali sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, za vrijeme ramazana, kao sto to navodi u hadisu: "..medju nama je bilo onih koji poste i onih koji ne poste. Oni koji su postili nisu prigovarali onima koji ne poste, niti su oni koji ne poste prigovarali onima koji poste."
Medjutim, onaj koji se ne drzi sunneta i smatra da je ne postiti pokudjeno (mekruh), njemu je obavezno mrsiti se i haram mu je postiti na osnovi hadisa koji se nalazi u Ahmedovom Musnedu, te kod drugih, sto se navodi od Omera i Dzabira: "Ko ne prihvati olaksicu od Allaha, ima grijeh poput brda Arefat."
Prilikom nadoknadjivanja posta koji je s razlogom izostavljen, nije obavezno da se to cini dan za danom u slijedu. Stoga, ukoliko hoce, moze rastaviti dane, a ukoliko hoce, moze ih nadoknaditi u slijedu. Ovo je misljenje vecine pripadnika tradicije (Selefa) i onih nakon njih (Halefa) a utemeljeno je na dokazima, buduci da je slijed obavezan samo u mjesecu ramazanu, zbog nuznosti posta u toku ovoga mjeseca. Za razliku od toga, nakon isteka ramazana, obavezno je postiti samo odredjeni broj dana koje covjek nije postio. U tom smislu, Uzviseni Allah kaze:
"neka isti broj dana naposti", a zatim kaze:
"Allah hoce da vam olaksa, a ne da teskoce imate." Imam Ahmed prenosi od Amira ibn Urveta da su ljudi dosli da pitaju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Imamo teskoce u tome i tome !?", a on je rekao: "Vjera Allahova je doista lahka!", sto je ponovio tri puta Isto tako, Ahmed navodi predanje s lancem od Enesa Ibn Malika, koji kaze: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Olaksajte, a ne otezajte; budite postojani i ne bjezite!" /Navodi se u oba Sahiha./
"da odredjeni broj dana ispunite", tj. doista vam je dao olaksicu da ne postite - za sto imaju opravdanje bolesnik i putnik - jer Allah hoce da vam bude lahko. Naredio vam je da to nadoknadite i da upotpunite odredjeni broj dana ovog mjeseca;
"da velicate Allaha zbog upute koju vam je dao", tj. da Allaha spominjete po isteku vaseg ibadeta, kao sto Allah Uzviseni kaze:
"A kad zavrsite obrede vase, Allaha spominjite kao sto svoje pretke spominjete, i jos vise Ga spominjite!" (2:200)
Ibn-Abbas kaze: "Mi nismo znali kada je Allahov Poslanik zavrsio namaz osim na osnovu tekbira. Stoga, mnogi ucenjaci smatraju da je tekbir na Ra-mazanskom bajramu serijatski utemeljen, pa ga zahirija Davud smatra obaveznim (vadzibom) .Nasuprot njemu, prema mezhebu - pravnoj skoli Ebu-Hanife, r.h., tekbir na Ramazanski bajram nije obaveza. Drugi ga smatraju lijepim (mustehabb). "da biste bili zahvalni", tj. ako budete izvrsavali ono sto vam je Allah naredio da biste bili Njemu pokorni obavljanjem Njegovih strogih duznosti i izbjegavanjem zabrana (harama), te cuvanjem Njegovih granica, mozda cete time biti od onih koji su zahvalni.
"A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato, neka se i oni na Moj poziv odazovu, neka vjeruju u Mene, kako bi bili na Pravom putu."/186/
Ibn-ebi-Hatim, s lancem prenosilaca od Muavije ibn Hajde el-Kusejrija, navodi: - Neki Arapin je rekao: "Allahov Poslanice! Je li nas Gospodar blizu, pa da Ga sapatom prizivamo ili je daleko, pa da Ga glasno zovemo?!” Na to je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, usutio, a Allah je, potom, objavio ajet:
ِ..
"A kada te Moj rob upita za Mene, Ja sam blizu: odazivam se na molbe molitelja kada Me zove..., tj. ako sam im naredio da Me zovu, pa neka Me zovu, Ja se odazivam." Imam Ahmed navodi predanje od Ebu Musaa el-Es'arije, koji je rekao: "Bili smo sa Allahovim Poslanikom u jednom pohodu. Ni na jedno se brdo nismo uspinjali, na vrh izisli, niti sisli u dolinu, a da nismo glasno tekbire donosili!" Zatim kaze: - Poslanik je dosao kod nas i rekao: "O ljudi! Suzdrzite se! Vi ne zovete nikoga ko je gluh ili odsutan, nego zovete Onoga Koji cuje i vidi. Onaj Koga zovete blizi je svakom od vas od vrata njegove jahalice! Abdullah ibn Kajse! Hoces li da te poucim rijeci iz dzenetske riznice? Nema snage, niti moci, do Allahove!" (Navodi se u oba sahiha, kao i kod ostalih sakupljaca sest zbirki.) Malik prenosi od Ebu-Hurejre: da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: - Svakome od vas bit ce molba uslisana ako to ne pozuruje, pa kaze: "Molio sam i nije mi molba uslisana." (Ovo biljeze oba Sahiha od Malika istim tekstom.) Od Enesa se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Boziji rob ce biti dobro sve dotle dok ne bude zurio." Pitali su ga: "Kako ce zuriti?" Rekao je: "Govoreci: molio sam Gospodara, pa mi molbu nije uslisao!" /Prenosi imam Ahmed./Ibn-Merdevejh prenosi od Kelbija, on od Ebu-Saliha, a on od Ibn-Abbasa: - Dzabir ibn Abdullah govorio mi je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proucio ajet:
ِ..
"A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli", a zatim je proucio dovu: "Moj Allahu! Ti si naredio dovu i obecao da ces je primiti! Odazivam ti se, moj Allahu, Tebi se odazivamTebi, Kome suparnika nema, Tebi se samo odazivam! Tebi pripada i hvala, i blagodarnost, i vlast, Ti nemas druga! Svjedocim da si Ti Jedan, Neograniceni Gospodar, Koji nije rodio niti je rodjen i Kome niko ravan nije. Svjedocim da je Tvoje obecanje istina, da je susret s Tobom istina, da je Dzennet istina, da je Vatra (Dzehenem) istina, da ce Sat sudjeni bez sumnje doci i da ces Ti oziviti one koji su u kaburima!" Hafiz Ebu-Bekr el-Bezzar prenosi od Enesa da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: - Allah Uzviseni kaze: "Sine Ademov! Jedno pripada tebi, jedno Meni, a jedno izmedju Mene i tebe! Ono sto pripada Meni, jeste to da Mi se klanjas, obozavas Me i nista Mi ne pridruzujes; ono sto pripada tebi jeste to da ti nista ne ucinis niti uradis, a da te Ja za to ne nagradim; a ono sto je i Moje i tvoje, jeste da ti molis, a da Ja uslisavam molbu." Ovaj ajet Uzvisenog, koji potice na dovu i stoji medju propisima o postu upucuje na potrebu dove pri upotpunjenju odredjenog broja dana, odnosno, pri svakom mrsenju. Imam Ebu-Davud et-Tajalisi navodi predanje s lancem od Abdullaha ibn Amra koji kaze: - Cuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaze: "Prilikom iftara postacu se dova uslisava." Kada bi iftario, Abdullah ibn Amr pozvao bi svoju porodicu i sina, pa bi ucio dovu. U Musnedu imama Ahmeda, te u Sunenu El-Tirmizija, En-Nesa'ija i Ibn-Madze navodi se predanje od Ebu-Hurejre, koji je rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:"Trojici se dova ne odbija: pravednom vodji (imamu), postacu dok ne iftari i dova mazluma, koju Allah uzdize iznad oblaka na Sudnjem danu i otvara joj vrata nebesa govoreci: 'Tako Mi velicine Moje, pomoci cu te, pa makar i nakon toliko vremena!' "
"Dozvoljava vam se da u nocima posta imate odnos sa zenama vasim; one su odjeca vasa, a vi ste odjeca njihova; Allah zna da sami sebe varate, pa je prihvatio pokajanje vase i oprostio vam; zato se sada sastajte s njima i zudite za onim sto vam je Allah odredio; jedite i pijte sve dok budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore, a potom upotpunite post, do noci; sa zenama ne opcite dok ste u itikafu u dzamijama; to su Allahove granice i ne priblizujte im se; tako Allah ljudima objasnjava znamenja Svoja, kako bi se Allaha bojali." /187/
Ovo je olaksica muslimanima od Allaha Uzvisenog, te ukidanje onoga sto je bilo prije islama, kada je bilo dozvoljeno da covjek, nakon sto iftari, jede, pije i sastaje se sa zenom do jacije, ili zaspi prije toga, a nakon sto zaspi ili klanja jaciju, bilo je zabranjeno da jede, pije ili se sastaje sa zenom do slijedece noci, sto je predstavljalo veliku teskocu. Rijec ovdje predstavlja sastajanje sa zenom (spolni odnos), sto isticu brojni ucenjaci, Ibn-Abbas i neki tabiini."One su odjeca vasa i vi ste odjeca njihova." U vezi s tim Ibn-Abbas i neki drugi tvrde: "One su smiraj vas i vi ste smiraj njihov." To znaci da se muskarac i zena medjusobno mijesaju, dodiruju i u postelju zajedno idu, pa je stoga bilo normalno da im se da dozvola za spolni odnos u ramazanskim nocima kako ne bi osjecali teskoce i probleme.Povod objavljivanja ovog ajeta je, kao sto je naprijed navedeno: sto pojedini ashabi, i to prije ramazana, ako bi postili, pa zaspali prije nego iftare, ne bi jeli do istog vremena slijedeceg dana. Tako je Kajs ibn Surme el-Ensari postio radeci toga dana na zemlji. Kada je doslo vrijeme iftara, dosla mu je supruga, pa je on upitao: "Ima li sto za jelo?", a ona je odgovorila: "Nema, ali ja cu sada otici i potraziti!" Njega su, medjutim, oci prevarile i zaspao je. Nakon toga dosla mu je supruga, pa kada je vidjela kako spava, rekla je: "Tesko tebi, jesi li zaspao?" U podne slijedeceg dana on se onesvijestio. To je spomenuo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je nakon toga objavljeno:
"Dozvoljava vam se da u nocima posta imate odnos sa zenama vasim" do rijeci:
"jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore", pa su se jako obradovali.
..
"Allah zna da sami sebe varate, pa je prihvatio pokajanje vase i oprostio vam; zato se sada sastajite s njima." Povod objave ovog dijela ajeta bio je naprijed spomenuti slucaj Kajsa ibn Surme. "Usto, bilo je muslimana koji su sami sebe varali, tj. koji su se sastajali (tjspolno opcili) sa svojim suprugama nakon jacije u toku ramazana, odnosno nakon sto bi zaspali, a jedan od tih je bio i Omer ibn Hattab. Kao sto je spomenuto, to je bilo zabranjeno, jer je muslimanima prije toga, nakon sto bi klanjali jaciju, bilo zabranjeno sastajati se sa zenama i jesti do istog vremena slijedeceg dana. Oni su se zbog toga zalili Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Allah objavio:
.."Allah zna da sami sebe varate...", tj. da se sastajete sa zenama, jedete i pijete nakon jacije.
"pa je prihvatio pokajanje vase i zato se sada sastajite s njima...", tj. obavljajte odnose s njima
"i zudite za onim sto vam je Allah odredio" (znaci djetetom);
"Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore, a potom, do noci postite..." To je oprost i milost od Allaha Uzvisenog, tako da je kao izraz oprosta, milosti i paznje, dozvolio jelo, pice i bracni zivot tokom cijele noci.
" i zudite za onim sto vam je Allah odredio!", tjzudite za olaksicom koju vam je odredio, a komentar "za djetetom" ispravniji je.
"Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore...", tj. dok se jasno ne razlikuje svjetlo zore od tame noci i nestane zabune u vezi s tim, odnosno "sa zorom".
El-Buhari navodi predanje s lancem od Adijja ibn Hatima, koji kaze:- Rekao sam: "Allahov Poslanice! Sta znaci: 'bijelu nit od crne niti?' Je su li to dvije niti?" On je rekao: "Ti to usko gledas, ako gledas dva konca", a zatim je rekao: "Ne, nego je to crnina noci i bjelina dana."
U dozvoli Allaha Uzvisenog da se jede do izlaska zore nalazi se dokaz da je lijepo obaviti sehur (jesti pred zoru) jer je to olaksica koja je Allahu mila. Na to i sunnet podstice i u oba sahiha se navodi predanje od Enesa, koji kaze: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Sehurite, jer u sehuru je bericet." Postoji i vise drugih hadisa: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazivao ga je 'blagoslovljenim ruckom'." U Sahihima se nalazi predanje hadisa Kasima, koji prenosi od Aise, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ne smeta vam ezan Bilala da sehurite, jer on uci ezan dok je jos noc. Jedite i pijte dok ne cujete ezan Ibn Ummi-Mektum, jer on ne uci ezan dok ne nastupi zora." Serijatsko pitanje: Polazeci od toga da je Allah Uzviseni ucinio zoru kao krajnju granicu do koje se dozvoljava sastajanje sa zenom, jelo i pice, za onoga koji zeli postiti, izvodi se dokaz da se onaj koji osvane necist treba okupati, a zatim postiti, za sto nema nikakvih smetnji. To je stav imama sva cetiri mezheba, te vecine ucenjaka selefa i halefa, a temelji se na predanju hadisa koji navode El-Buhari i Muslim od Aise i Ummi-Seleme, r.a., koje kazu: "Allahov Poslanik osvitao je necist od odnosa, a ne od ejakulacije u snu, pa bi se okupao i postio." U hadisu Ummi-Seleme navodi se jos: "i ne bi se omrsio, niti bi nadoknadjivao".
"a potom, do noci postite!", sto pretpostavlja iftar poslije zalaska sunca kao serijatski propis, kako stoji u predanju u dva sahiha od Omera ibn Hattaba, r.a., koji kaze: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Kada nastupi noc i prestane dan, tada postac iftari (mrsi se)." Od Sehla ibn Sa'da es-Sa'idia, r.a., navodi se da je rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ljudi su u dobru sve dotle dok se pozuruju iftar!" Prenose ga El-Buharija i Muslim. Pored toga, u sahih hadisima stoji i zabrana spajanja, tj. da se spoji dan sa danom i izmedju njih se nista ne jede. Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Hurejre, koji kaze: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Nemojte spajati!", na sto su mu rekli: "Allahov Poslanice, ti spajas." Na to je on rekao: "Ja nisam kao vi. Dok ja noc provodim, moj Gospodar me hrani i napaja." Zatim kaze: - I nisu prestali spajati, pa je i Poslanik s njima nastavio spajati dva dana i dvije noci, a potom, kada su vidjeli mladjak, on je rekao: "Da je mladjak dosao kasnije, jos bih vam dodao", kao vid kazne kojom ce ih odvratiti. U oba Sahiha navodi se ovo kao predanje Zuhrija. Utvrdjeno je da je ova zabrana bila od njega, sallallahu alejhi ve sellem, da je on u tome jacan i pomagan. Ocito je da je to jelo i pice bilo duhovno, a ne fizicko, jer da je stvarno jeo, onda ne bi bilo govora o spajanju. Medjutim, nema smetnje da se spoji do sehura, sto potvrdjuje jedan hadis koji prenosi Ebu-Seid el-Hudri, r.a., koji kaze: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Nemojte spajati! A ako neko od vas hoce spojiti, neka to ucini do sehura..!?" Navode ga u Sahihima El-Buhari i Muslim.
"sa zenama ne opcite dok ste u itikafu u dzamijama!" Naime, oni koji su bili u itikafu obicavali su izlaziti iz dzamija i sastajati se sa svojim suprugama ukoliko su to zeljeli, dok nije objavljen ovaj ajet, kojim je to zabranjeno i u toku dana i noci, sve dok traje itikaf. To znaci: ne priblizavajte im se dokle god ste u itikafu u dzamijama. Stoga se onome ko je u itikafu zabranjuje sastajati se sa zenom sve dok je u itikafu u dzamiji. Cak, ukoliko bude trebao ici kuci, treba da se zadrzi samo kratko, koliko da obavi nuzdu ili jede. U tom slucaju, on ne moze poljubiti svoju suprugu, niti je zagrliti, niti bilo sto ciniti sto je suprotno itikafu.
U oba Sahiha navodi se da je Aisa, r.a., rekla: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, priblizio bi meni svoju glavu, a ja sam ga cesljala jer sam bila u menstrualnom ciklusu. On ne bi ulazio u kucu osim da bi obavio nuzdu." Zatim kaze: "A i ja bih u takvom slucaju, cak i ako bi bolesnik bio u kuci, samo u prolazu upitala za njegovo zdravlje."
Spominjanje itikafa nakon posta znaci uputu i upozorenje na itikaf u toku posta ili krajem mjeseca ramazana, kao sto se vidi iz sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem , "koji je bivao u itikafu deset posljednjih dana ramazana, sve do svoje smrti, nakon cega su u itikaf isle njegove supruge"(Navodi se u Sahihima El-Buharije i Muslima.)
"To su granice Allahove", tjovo sto smo objasnili, sto smo naredili i sankcionirali u vezi s postom i njegovim propisima, ono sto smo dozvolili i zabranili, cije smo krajnje granice naveli, te olaksice i odredbe, to su Allahove granice, koje je On donio i sam objasnio. Stoga im se ne priblizujte, ne prekoracujte ih i ne prelazite!
"Tako Allah objasnjava ljudima Svoja znamenja", tj. kao sto je objasnio post, propise, serijatske odredbe i detalje u vezi s tim, tako On objasnjava i druge propise jezikom Svoga roba i poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
"ljudima da bi bogobojazni bili", tj. da bi znali kako se upucuju i pokoravaju, kao sto Allah Uzviseni kaze:
"On robu Svome jasne ajete objavljuje da bi vas iz tmine na svjetlo izveo, Allah je doista prema vama dobar i milostiv" (57:9)
|
Pregled strana:
<<
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
>>
|
