| 28 EL - KASAS / KAZIVANJE |
Pripremio Nedzad ef. Becic 25.06.2003 |  |
28
EL - KASAS / KAZIVANJE
OBJAVLJENA U MEKI*, IMA 88 AJETA**
BISMILLAHIRRAHMANIRRAHIM
"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!"
"Ta-sin-mim. /1/ Ovo su ajeti Knjige jasne! /2/ Mi cemo ti kazati neke vijesti o Musau i Faraonu, onako kako je bilo, i to za one ljude koji vjeruju. /3/ Faraon se u zemlji bio, uzdigao, i stanovnike njezine na stranke izdijelio; jedne je tlacio, musku im djecu klao, a zensku u zivotu ostavljao, doista je smutljivac bio. /4/ A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlaceni, miloscu obaspemo i da ih vodjama i nasljednicima ucinimo. /5/ I da im na Zemlji vlast darujemo, a da Faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da dozive bas ono zbog cega su od njih strahovali." /6/
Vec smo ranije govorili o slovima - skracenicama... Uzviseni Allah kaze:
"Ovo su ajeti Knjige jasne!", tj. ovo su ajeti uzvisene, potpuno jasne Knjige, koja objelodanjuje cinjenice i ono sto je bilo, kao i ono sto trenutno postoji. Uzviseni kaze:
"Mi cemo ti kazati neke vijesti o Musau i Faraonu, onako kako je bilo", a Uzviseni takodjer veli:
"Mi tebi o najljepsim dogadjajima kazujemo" (11:3), tj. navodimo ti vijesti o prijasnjim narodima tako da ih ti vidis.
"Faraon se u zemlji bio uzdigao", tj. uzdigao se i uzoholio:
"i stanovnike njezine na stranke izdijelio", tj. na vrste i grupe tako da je svaku od tih grupa usmjeravao da rade ono sto je on htio od drzavnih poslova.
Uzviseni veli: "jedne je tlacio", znaci sinove Israilove, koji su u to vrijeme bili najbolji stanovnici svoga vremena. Faraon ih je pokorio i eksploatirao ih je, koristeci ih danonocno za obavljanje najtezih radova. Uza sve to, ubijao je njihove sinove, a u zivotu ostavljao njihove zene, bojeci se da medju njih ne dodje novorodjence koje ce unistiti Faraona svojom rukom, a sto se temelji na vijesti kojom je obradovao Ibrahim, a.s., nakon sto je Allah, dz.s., spasio njegovu zenu Saru, koju je htio silovati silnik Egipta u to doba. Kopti su o ovome pricali u prisustvu Faraona, pa je on naredio da se zakolje svako novorodjeno musko dijete iz naroda Benu-Israil. Medjutim, ta predostroznost nije koristila protiv sudbine i odredjenja, koje je za svakoga u Knjizi. Zbog toga Uzviseni kaze:
"A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlaceni miloscu obaspemo i da ih vodjama i nasljednicima ucinimo, i da im na Zemlji vlast darujemo, a da Faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da dozive bas ono zbog cega su od njih strahovali." To je Uzviseni Allah, dz.s., radio sa njima, kao sto Uzviseni kaze:
"Eto, tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi." (26:59) Uprkos tome, Faraonu nije koristila njegova opreznost od odredjenja Velikog Vladaoca, Uzvisenog, nego je sprovedena njegova presuda i Njegovo odredjenje, te su Faraon i Njegova vojska potpuno unisteni, jer je Gospodar visokih nebesa, Onaj Koji potcinjava i savladava sve Svojom silnom moci.
"I mi nadahnusmo Musaovu majku: 'Doji ga, a kad se uplasis za njegov zivot, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi cemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga uciniti.' /7/ I nadjose ga Faraonovi ljudi, da im postane dusmanin i jad; zaista su Faraon i Haman i vojske njihove uvijek grjesili. /8/ I zena Faraonova rece: 'On ce biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, mozda ce nam od koristi biti, a mozemo ga i posiniti', a oni nista ne predosjetise." /9/
Faraon je masovno ubijao musku djecu Izraelicana, tako da su se Kopti pobojali da potpuno ne isceznu sinovi Israilovi, jer poslije toga ne bi imao ko da u to vrijeme radi one ogromne poslove. To su, ustvari, rekli Faraonu, pa je on naredio da se djeca jedne godine ubijaju a druge ostave u zivotu. Allahovom, dz.s., odredbom desilo se rodjenje Haruna u godini u kojoj djeca nisi bila ubijana, a Musa, a.s., rodio se u godini u kojoj su djeca ubijana.
Miloscu i dobrotom Uzvisenog Allaha, dz.s., prema Musaovoj majci na njoj se nije vidio znak njene trudnoce, a niti je njenim dadiljama, onima koje su neprestalno boravile i pratile medju zenama Israilovih, bilo dato da primijete to i saznaju za njenu trudnocu.
A nakon sto je majka Musaova rodila svoga sina Musaa, zabrinula se i pobojala za njega, ali ga je zestoko voljela i ko god bi vidio Musaa silno bi ga zavolio.
Uzviseni kaze: "Ja sam ucinio da te svako voli." Uzviseni Allah, dz.s., ju je nadahnuo, kao sto Uzviseni kaze:
"I mi nadahnusmo Musaovu majku: 'Doji ga, a kad se uplasis za njegov zivot, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi cemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga uciniti.'" A nakon sto ga je bacila u vodu, tj. na obalu rijeke Nila, otplovio je vodom koja ga je nosila dok ga nije nanijela pored Faraonove palace. Nasle su ga robinje i sluzavke, ponijele ga i otisle s njim Faraonovoj zeni, jer nisu znale sta s njim da rade. Bojale su se da otvore sanduk bez nje. A kada su ga otkrile, vidjese u njemu djecaka najljepseg oblika, najsladjeg i najljepseg lica. Allah, dz.s., ulio je ljubav u njeno srce prema njemu kad ga je ugledala, a to je tako posto je Allah, dz.s., zelio da je pocasti a unesreci njena muza, te zbog toga Uzviseni kaze:
"I nadjose ga Faraonovi ljudi, da im postane dusmanin i jad." Allah, dz.s., im je propisao da ga nadju kako bi ga On ucinio njihovim neprijateljem i jadom njihovim.
Zbog toga Uzviseni kaze:
"zaista su Faraon i Haman i vojske njihove uvijek grjesili." A Uzviseni, takodjer, veli:
"I zena Faraonova rece: 'On ce biti radost i meni i tebi!'", znaci - kada ga je Faraon vidio namjeravao ga je ubiti, bojeci se da ne bude od sinova Israilovih, pa se Asja, kci Muzahimova, pocela prepirati za njega, pobudila je Faraonovu ljubav i omilila mu ga rekavsi: "On ce biti radost i meni i tebi!", a Faraon rece: "Da, sto se tebe tice hoce, a sto se tice mene, nece!", pa je tako i bilo. On je bio povodom da nju Allah, dz.s., uputi i da njega, Faraona, unisti njegovom, Musaovom, rukom.
Uzviseni kaze: "a mozemo ga i posiniti", tj. zeljela je da ga posini i odgoji ga s obzirom da nije imala dijete od Faraona. Pa Uzviseni Allah, dz.s., kaze: "a oni nista ne predosjetise", tj. nisu shvatali sta je Allah, dz.s., zelio time sto su ga bas oni nasli i izvukli, a u tome je bila ogromna i savrsena mudrost i apsolutni dokaz.
"I srce Musaove majke ostade prazno, umalo da ne prokaza, da Mi srce njeno nismo ucvrstili i vjernicom je ucinili. /10/ I ona rece sestri njegovoj: 'Idi za njim!' I on ga ugleda izdaleka, a oni nisu bili nista primjetili. /11/, A Mi smo mu vec bili zabranili dojilje, pa ona rece: 'Hocete li da vam ja pokazem porodicu koja ce vam se o njemu brinuti i koja ce mu dobro zeljeti?' /12/ I vratismo ga majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se uvjeri da je Allahovo obecanje istinito; ali vecina njih ne zna."/13/
Uzviseni obavjestava o srcu majke Musaove kada je spustila svoje dijete u rijeku, koje je postalo potpuno prazno tj. bez ista u njemu osim Musaa, pa Uzviseni veli: "umalo da ne prokaza", tj. javno bi pokazala da joj dijete ode i izjasnila bi se o svome stanju da joj Allah, dz.s., njeno srce ne ucvrsti.
Uzviseni kaze:
"da Mi srce njeno nismo ucvrstili i vjernicom je ucinili","I ona rece sestri njegovoj: 'Idi za njim!'", tj. prati njegov trag i izvijesti me o njemu, pa je ona izasla sa tim ciljem: "I on ga ugleda izdaleka", tj. gledala je u njega kao da ga ne zeli (svojim pogledom). A nakon sto ga je Faraonova zena zavoljela i spasila ga od muza, trazili su za njega dojilje, a on nije prihvatio niciju dojku, te su zatim sa njim izasli na trg ne bi li mu nasli neku dojilju koja bi mu koristila. Nakon sto ga je sestra ugledala kod njih, odmah ga je prepoznala, ali to nije javno pokazala. Uzviseni kaze: "A Mi smo mu vec bili zabranili dojilje", tj. sudbinskom zabranom i to zbog njegove cestitosti kod Allaha, dz.s., a to je bio i razlog da se vrati svojoj majci da ga ona doji. Ona je postala sigurna nakon sto se bojala za njega.
Nakon sto je vidjela kako su zbunjeni i neodlucni oko toga ko ce ga dojiti,
"pa ona rece: 'Hocete li da vam ja pokazem porodicu koja ce vam se o njemu brinuti i koja ce mu dobro zeljeti!?'" Pa su joj povjerovali, nakon sto su prvo posumnjali, te su otisli s njom u njihove odaje, doveli ga njegovoj majci koja mu je dala svoju dojku da doji, sto je on odmah prihvatio. Svi su se jako obradovali tome i razveselili su Faraonovu zenu, te je ona pozvala Musaovu majku, lijepo sa njom postupila i dala joj obilatu nagradu. Nije znala da je ona Musaova prava majka, te je trazila da se nastani kod nje kako bi dojila dijete, a ona je to odbila rekavsi: "Ja imam supruga i vise djece te ne mogu nikako ostati kod tebe, ako dozvolis ja ga mogu i kod sebe dojiti, sto je ova i prihvatila i odredila joj je troskove, prijevoz, odjecu i lijepu nagradu. Tako se majka Musaova vratila svome djetetu potpuno zadovoljna. Allah, dz.s., joj je strah zamijenio sigurnoscu u dostojanstvu, visokom polozaju i plemenitoj nafaci.
U tom smislu kaze se u hadisu: /406/ "Primjer onoga koji radi i vjeruje da za ono sto radi ima nagradu kod Allaha je kao primjer Musaove majke koja doji svoje dijete, a za to uzima nagradu i ima placu."
Slava Onome u Cijoj je vlasti sve, ono sto On hoce to i biva, a ono sto On nece - to i ne biva, Koji daje onome ko cvrsto i nesumnjivo vjeruje u Njega da mu nakon tuge dodje veselje, nakon svake teskoce izlaz i olaksanje. U tom pogledu Uzviseni kaze:
"I vratismo ga majci njegovoj da se raduje", tj. sa njim,
"i da ne tuguje", tj. za njim,
"i da se uvjeri da je Allahovo obecanje istinito", tj. da ce joj ga vratiti kao sto je obecao i uciniti ga poslanikom. Tako je ona dozivjela da joj se on vrati i postane jedan od poslanika. Pa ga je naucila i odgojila svemu sto mu je potrebno, teorijskom i prakticnom.
Uzviseni Allah kaze: "ali vecina njih ne zna", tj. ne zna Allahovu, dz.s, mudrost u Njegovim djelima i njihove lijepe posljedice zbog kojih je On hvale dostojan i na dunjaluku i na ahiretu. Moze se dogoditi da nam neka stvar izgleda mrskom, ali da njen ishod bude hvale vrijedan sam po sebi, kao sto Uzviseni kaze:
"Ne volite nesto, a ono moze biti dobro za vas; nesto volite, a ono ispadne zlo po vas." (2:216)
"I kad se on opasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako Mi nagradjujemo one koji dobra djela cine. /14/ I on udje u grad neopazen od stanovnika njegovih i u njemu zatece dvojicu ljudi kako se tuku, jedan je pripadao njegovu a drugi neprijateljskom narodu, pa ga zovnu upomoc onaj iz njegova naroda protiv onoga iz neprijateljskog naroda i Musa ga udari sakom i usmrti. 'Ovo je sejtanov posao!', uzviknu." /17/
Uzviseni spominje da je Musau, kada je dostigao punu snagu i kada je stasao, Allah, dz.s., dao mudrost i znanje. Mudzahid kaze da to znaci poslanstvo.
"Tako Mi nagradjujemo one koji dobra djela cine." Zatim Uzviseni spominje put i nacin njegovog stizanja do poslanstva koje mu je Allah, dz.s., odredio i razgovor u vezi sa ubistvom tog Kopta, koje ce biti uzrocnikom da on bude protjeran iz Egipta u zemlju Medjen. Uzviseni kaze:
"I on udje u grad neopazen od stanovnika njegovih." Kaze da je to bilo izmedju aksama i jacije, a neki kazu da je to bilo tokom dana.
"i u njemu zatece dvojicu ljudi kako se tuku, jedan je pripadao njegovu narodu", tj. Izraelicanima,
"a drugi neprijateljskom narodu", tj. bio je Kopt, pa je trazio pomoc Israelicanin od Musaa, a.s. Musa je iskoristio priliku kada ga ljudi nisu primjecivali pa je dosao do Kopta:
"i Musa ga udari sakom i usmrti", tj. udari ga pesnicom svoje sake i ubi ga. rece Musa:
"'Ovo je sejtanov posao!', uzviknu, 'on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi!' Rece onda: 'Ja sam sam sebi zlo nanio, oprosti mi!' I On mu oprosti, On, uistinu, prasta i On je Milostiv. O, Gospodaru moj', rece, 'tako mi blagodati koju si mi ukazao' time sto si mi dao ugled, moc i blagodat "vise nikada nevjernicima necu biti od pomoci!", tj. necu pomoci nevjerniku protiv Tebe, koji se suprotstavljaju Tvojoj naredbi.
"I Musa u gradu osvanu prestrasen, ocekujuci sta ce biti, kad ga onaj isti od jucer pozva ponovo u pomoc. 'Ti si, zbilja, u pravoj zabludi!', rece mu Musa. /18/ I kad htjede da scepa zajednickog im neprijatelja, rece mu onaj: 'O Musa, zar ces da ubijes i mene kao sto si jucer ubio covjeka? Ti hoces da na zemlji silu provodi*, a ne zelis da miris!'" /19/
Uzviseni obavjestava o Musau, a.s., nakon sto je ubio Kopta i osvanuo: "u gradu prestrasen, ocekujuci sta ce biti", tj. obaziruci se iz straha zbog onoga sto je ucinio i sta bi se iz toga moglo desiti. Dogodilo se da je sreo Izraelicanina koji je juce od njega trazio pomoc protiv Kopta kako se bori s drugim Koptom, a koji ponovo od njega zatrazi pomoc, pa mu Musa rece:
"Ti si, zbilja, u pravoj zabludi!", tj. ti si u jasnoj zabludi i zao si. Zatim je nasrnuo s namjerom da scepa Kopta, a Izraelicanin je mislio, zaplasen time, da ga Musa zeli ubiti, pa rece, braneci se:
"O Musa, zar ces da ubijes i mene kao sto si jucer ubio covjeka?" Kada je Kopt to cuo iz njegovih usta, otisao je s tom vijescu Faraonu i ispricao mu. Tako je Faraon saznao o tom dogadjaju. Zestoko se razbjesnio i naredio da se Musa ubije, te dao naredbu da ga potraze. Poslao je za njim potjernicu kako bi mu ga doveli.
"I jedan covjek s kraja grada dotrca: 'O Musa', rece, 'glavesine se dogovaraju da te ubiju, zato bjezi, ja sam ti zbilja iskren savjetnik!'" /20/
Uzviseni kaze: "I jedan covjek dotrca", slijedio je put kraci od puta kojim je isla potjera za njim, a on prvi stize do Musaa i rece mu: "Glavesine se dogovaraju", tj. savjetuju se u vezi s tobom,
"da te ubiju, zato bjezi", tj. iz grada, ja sam ti zbilja iskren savjetnik!"
"I Musa izidje iz grada ustrasen, iscekujuci sta ce se desiti. 'Gospodaru moj', rece, 'spasi me naroda koji ne vjeruje.' /21/ I kada se uputi prema Medjenu, on rece: 'Gospodar moj, ce mi pokazati put!' /22/ A kad stize do vode medjenske, zatece oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku, a malo dalje od njih ugleda dvije zene koje su je od vode odbijale. 'Sta vi radite?', upita on. 'Mi ne napajamo dok cobani ne odu!', odgovorise one, 'a otac nam je veoma star.' /23/ I on im je napoji, a onda ode u hladovinu i rece: 'Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!'" /24/
Nakon sto je ovaj covjek obavijestio Musaa o zavjeri Faraona i njegove klike protiv njega, sam je napustio Egipat, iako to ranije nije iskusio. Bio je u blagodati i imao polozaj, ali "I Musa izidje iz grada ustrasen, iscekujuci sta ce se desiti", tj. bio je vrlo oprezan.
"Gospodaru moj", rece, "spasi me naroda koji ne vjeruje", tj. od Faraona i njegove klike, "I kad se uputi prema Medjenu", tj. krenuo je slijediti put kome se obradovao:
"Gospodar moj ce mi pokazati put!", tj. najispravniji put. Allah, dz.s., uslisao je njegovu molbu i uputio ga pravim putem,
"A kad stize do vode medjenske", tj. medjenskog bunara,
"zatece oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku",
"a malo dalje od njih ugleda dvije zene koje su je od vode odbijale", tj. kako su odvracale svoju stoku da se ne mijesa sa stokom tih drugih cobana, kako ih ne bi uznemiravali, pa im se Musa sa`ali i "Sta vi radite?', upita on", sta vas tjera da odvracate od njih?
"'Mi ne napajamo dok cobani ne odu!', odgovorise one", tj. dok oni ne odu, "a otac nam je veoma star."
Uzviseni kaze: "I on im je napoji." Ebu-Bekr ibn Ebi-Sejbe prenosi od Omera bin el-
-Hattaba, r.a., i kaze: "...Nakon sto su se cobani udaljili, navalili su stijenu na bunar, toliku da je nije moglo podici ni deset ljudi, pa je dosao Musa do stijene i digao je, zatim je zahvatio samo jednu veliku kofu vode iz koje se napojila stoka." Sened ovih hadisa je sahih.
Uzviseni kaze:
"a onda ode u hladovinu i rece: 'Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!'", tj. sjede u hlad drveta, a vec je bio izisao iz Egipta bosonog, dok je stigao u Medjen ostao je i bez obuce na svojim nogama. Sjede u hlad, a bio je odabrano Allahovo stvorenje. Stomak mu se vec bio slijepio sa ledjima od gladi i trebala mu je bar jedna polovica hurme. Posto rece:
"Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!", to je cula jedna od zena.
"I jedna od njih dvije dodje mu, poslije, iduci stidljivo i rece: 'Otac moj te zove da te nagradi za to sto si nam je napojio!' I kad mu on dodje i kaza mu sta je dozivio, on rece: 'Ne strahuj, spasio si se naroda koji ne vjeruje!' /25/ 'O oce moj', rece jedna od njih, 'uzmi ga u najam, najbolje je da unajmis snazna i pouzdana.' /26/ 'Ja zelim da te ozenim jednom od ove dvije kceri moje', rece on, 'ali treba da me osam godina sluzis; a ako deset napunis bit ce dobra volja tvoja, a ja ne zelim da te na to silim; ti ces vidjeti, ako Bog da, da sam dobar.' /27/ 'Neka bude tako izmedju mene i tebe!', rece Musa, 'koji god od ta dva roka ispunim nema mi se sta prigovoriti, a Allah je jamac za ono sto smo utanacili!'" /28/
Posto su se zene brzo vratile sa stokom svome ocu, on se zacudio ovoj neuobicajenoj brzini. Ispricale su mu sta je ucinio Musa, a.s., te je stoga poslao jednu od njih da ga pozove njemu.
Uzviseni kaze: "I jedna od njih dvije dodje mu, poslije, iduci stidljivo", tj. obracajuci mu se stidljivo i povuceno, prekrivenog lica,
"i rece: 'Otac moj te zove da te nagradi za to sto si nam je napojio!'" Ovo je ljubaznost u izrazu, tj. da ti da nagradu zato sto si napojio nasu stoku,
"I kad mu on dodje i kaza mu sta je dozivio", tj. ispricao mu je uzroke koji su doveli do njegovog izlaska iz Egipta,
"on rece: 'Ne strahuj, spasio si se naroda koji ne vjeruje!'", tj. smiri dusu i umiri svoje srce, izbjegao si njihovu vlast i spasio si se od njihovog nasilja.
Mufessiri se razilaze u pogledu ovoga covjeka - ko je on? Kazu da je to bio Su'ajb, poslanik, a.s. Neki kazu da je on sin njegovog brata Tirona. Kod mnogih ucenjaka poznat je ovaj prvi stav. Et-
-Taberani prenosi od Seleme bin S'ada Gazzija da je dosao kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., on mu je rekao: /407/ "Dobro dosao, narode Su'ajbov i tazbino Musaova, upucen si."
Uzviseni kaze:
"O oce moj", rece jedna od njih, "uzmi ga u najam, najbolje je da unajmis snazna i pouzdana." Njen otac je upita: "A otkud ti znas da je on takav?" Ona mu odgovori: "On je podigao stijenu koju nisu u stanju nositi deseterica ljudi, a zatim kada sam ga dovela, stala sam ispred njega, a on mi rece: "Stani iza mene! A kada skrenu s puta baci kamencic kao znak na osnovu koga cu znati kojim putem da idem."
"Ja zelim da te ozenim jednom od ove dvije kceri moje", rece on, "ali treba da me osam godina sluzis; a ako deset napunis bit ce dobra volja tvoja", tj. ovaj covjek, stariji covjek, trazio je da napasa njegovu stoku osam godina, a kao nagradu za to ozenit ce ga jednom od svojih kcerki. Pa ako dobrovoljno jos ostane dvije godine, to je samo na njemu, slobodan je da izabere, a ako ne, osam godina je dovoljno.
Drugovi Ebu-Hanife uzeli su iz ovog ajeta dokaz o ispravnosti trgovine u kojoj se kaze: "Prodao sam ti jednog od ova dva roba za stotinu." Ako drugi kaze: "Kupio sam", trgovina je valjana, a samo Allah, dz.s., zna. Drugovi imama Ahmeda i oni koji su ih slijedili uzeli su ajet za dokaz u pogledu ispravnosti zakupljivanja i uzimanja u zakup nadnicara i najamnika za hranu i odjecu:
"a ja ne zelim da te na to silim; ti ces vidjeti, ako Bog da, da sam dobar." Tj. necu te prisiljavati, otezavati ti, uznemiravati i oponirati. Rece Musa.
"Neka tako bude izmedju mene i tebe." "Koji god od ta dva roka ispunim, nema mi se sta prigovoriti, a Allah je jamac za ono sto smo utanacili." Tj. stvar je onakva kako si rekao da ces me iznajmiti na osam godina, a ako navrsim deset, to je od mene. Ako, pak, provedem u tvojoj sluzbi manje od osam godina, tada sam prekinuo ugovor i prekrsio utanacene uvjete. Zato rekao je Musa: "Koji god od ta dva roka ispunim nema mi se sta prigovoriti."
Buharija prenosi od Seida ibn Dzubejra da rekao je: "Upitao me je jedan Zidov iz El-Hire: 'Koji je od dva roka ispunio Musa?' Ja sam rekao: 'Ne znam dok ne odem kod Ibn-Abbasa (Hibrul-Arebi) i upitam ga.' Zatim sam otisao kod njega i upitao ga,a on mi je odgovorio: 'Ispunio je duzi i bolji rok jer, zaista, Allahov poslanik kada ne*to kaze to i uradi.'" Postoji jedan broj mursel-hadisa, ali su slabi, koji su saglasni da je Musa, a.s., ispunio najpotpuniji i najbolji rok i nema sumnje da je to najprilicnije Allahovim poslanicima, kao sto kaze Ibn-Abbas: "Allahov Poslanik kada nesto kaze, on to i uradi." Nakon sto je Musa, a.s., ispunio rok, njegova zena je od svoga oca trazila da im da nesto ovaca od kojih ce zivjeti. Ibn-Dzebir prenosi od Enesa ibn Malika, r.a., da rekao je: "Kada je Musa, a.s., upozorio svog punca na rok koji su dogovorili, on rekao je: 'Od svake ovce koja nije uobicajene boje, tebi pripadaju njena janjad.'
"I kada Musa ispuni ugovoreni rok i krenu sa porodicom svojom, on ugleda Vatru na jednoj strani brda i rece porodici svojoj: 'Pricekajte, ja sam, zbilja, ugledao vatru, mozda cu vam od nje kakvu vijest donijeti, ili zapaljenu glavnju, da se ogrijete.' /29/ A kad dodje do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju: 'O Musa, Ja sam, zbilja, Allah, Gospodar svjetova!' /30/ 'I baci svoj stap!' I kad vidje da se poput hitre zmije krece, on uzmace i ne okrenu se. 'O Musa, pridji i ne boj se! Ti si od onih sigurnih! /31/ Uvuci svoju ruku u njedra svoja, pojavit ce se bijela, a bez mane, i pribij uza se ruku svoju od straha! Eto, to su dva znaka od Gospodara tvoga Faraonu i glavesinama njegovim, oni su, doista, narod grjesnicki!'" /32/
Rijeci Uzvisenog: "I kada Musa ispuni ugovoreni rok", tj. Onaj Koji je bio potpuniji "i krenu sa porodicom svojom", a sa njima su bile i ovce koje mu je darovao otac njegove zene, isao je u mrkloj, tamnoj i hladnoj noci i kad god bi ukresao kremen, ne bi mu osvijetlio nista. On se tome zacudio i dok je bio u takvom stanju: "Ugleda vatru na jednoj strani brda" koja je svijetlila izdaleka. I rece porodici svojoj: "Pricekajte, ja sam, zbilja, ugledao vatru." Tj. pricekajte da odem do nje, "mozda cu vam od nje kakvu vijest donijeti", jer je bio zalutao, "ili zapaljenu glavnju", tj. dio (nesto) vatre "da se ogrijete", tj. da se njome ugrijete od hladnoce. "A kada dodje do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline", tj. iz doline koja slijedi brdo s njegove desne strane, sa zapada. Kao sto kaze Uzviseni: "Ti nisi bio na zapadnoj strani kada smo Musau poslanstvo povjerili." Musa je vidio vatru koja je gorjela iz sirovog drveta u podnozju brda i stao je zbunjen, pa ga je njegov Gospodar zovnuo: "s desne strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju." Rijeci Uzvisenog: "O Musa, Ja sam, zbilja, Allah, Gospodar svjetova!" znace: Onaj Koji ti se obraca je Gospodar svjetova, Koji radi sta hoce. Nema boga osim Njega. Uzvisen je On i Cist od toga da lici stvorenjima bilo u Svom Bicu, bilo svojstvima, rijecima ili djelima. Rijeci Uzvisenog: "I baci svoj stap!", tj. onaj sto ti je u ruci. "I kad vidje da se krece", tj. gmize "poput hitre zmije.", tj.brzo se kretala i pored ogromne velicine. Usta su joj bila ogromna i njeni ocnjaci i kutnjaci su cvokotali. Kada bi prosla pored kamena, progutala bi ga, a on bi se kotrljao u njenoj utrobi uz strasnu grmljavinu kao kad se kamen valja prema dolini. Tada Musa "uzmace i ne okrenu se", tj. ne okrenu se jer ljudska priroda uglavnom ne podnosi zmije. Kada je Uzviseni Allah rekao: "O Musa pridji i ne boj se! Ti si od onih sigurnih!", on se vratio i stao na prvobitno mjesto. Zatim mu je Uzviseni rekao: "Uvuci svoju ruku u njedra svoja, pojavit ce se bijela, a bez mane." Tj. kada uvuces ruku u otvor kosulje, a zatim je izvuces, pojavit ce se svijetleci kao da je dio mjeseca, sjat ce poput munje. Zato kaze Uzviseni: "bez bolesti (gube)". Tako je Musa spoznao i uvjerio se da je Onaj Koji mu se obraca - Onaj Koji necemu kaze: "Budi!" i ono biva. Rijeci Uzvisenog: "I pribij uza se ruku svoju." Mudzahid kaze: "Od straha", a misli se na to da je Allah, dz.s., naredio Musa, a.s., da pribije uza se svoju ruku kada se bude bojao necega, pa ako to uradi, nestat ce straha. Mozda to neko uradi ugledajuci se na Musaa, a.s., stavi ruku na srce i tada mu nestane ono sto osjeca (od straha) ili se ublazi, Bozijom pomoci. Allah, dz.s., odstranio je strah iz srca Musaa, a.s., kojeg je osjecao od Faraona i unio ga u srce Faraona kada bi ugledao Musa, a.s.
Uzviseni Allah rekao je: "to su dva dokaza od Gospodara tvoga", tj. to sto si bacio stap i ucinio ga zmijom koja gmize i uvukao ruku u njedra i izvadio je bijelu bez mahane, dva su nedvosmislena i ocita dokaza snage Uzvisenoga Allaha, te ispravnosti poslanstva onoga kome je ovo cudesno djelo poslo od ruke.
Uzviseni Allah kaze: "Faraonu i glavesinama njegovim", tj. starjesinama, uglednicima i sljedbenicima iz njegova naroda.
"i oni su, zaista, narod raskalaseni", tj. izasli su iz pokornosti Allahu, dz.s., suprotstavaljajuci se Njegovoj zapovijedi i Njegovoj vjeri.
"'Gospodaru moj' rece, 'ja sam ubio jednog njegovog covjeka, pa se bojim da i oni mene ne ubiju. /33/ A moj brat Harun rjecitiji je od mene pa posalji sa mnom i njega, kao mog pomocnika, da potvrdjuje rijeci moje, jer se bojim da me ne nazovu lascem.' /34/ 'Pomoci cemo te bratom tvojim,' rece On, 'i obojici cemo vlast dati, pa vam se oni nece usuditi prici, i Nasim znamenjima, vas dvojica i oni koji vas budu slijedili, postat cete pobjednici.'" /35/
Prethodno je receno da je Musa, a.s., izasao iz Egipta bjezeci od Faraona, pa nakon sto mu je Allah, dz.s., naredio da ide njemu:
"Gospodaru moj" rece, "ja sam ubio jednog njegovog covjeka", znaci - Kopta, "pa se bojim da i oni mene ne ubiju", tj. kada me vide.
"A moj brat Harun rjecitiji je od mene", buduci da je Musa tepao prilikom izgovora zbog toga sto je izabrao zeravicu kada mu je data da odabere zeravicu ili datulu, odnosno biser. On je zeravicu stavio na jezik, te je zadobio poteskoce u izrazavanju. Zbog toga kaze:
"Odrijesi uzao s jezika mog da bi razumjeli govor moj i podaj mi za pomocnika iz porodice moje Haruna, brata mog; osnazi me njime i ucini drugom u zadatku mome!" (20:27-32), radi ustrajavanja na teskom putu priopcavanja vjere onome vladaru koji je silnik i svojeglav, stoga on kaze:
"A moj brat Harun rjecitiji je od mene, pa posalji sa mnom i njega, kao mog pomocnika", tj. pomocnika i onoga koji ce me podrzati u mojoj misiji. Muhammed ibn Ishak kaze: "kao mog pomocnika da potvrdjuje rijeci moje", tj. da im objasnjava od mene ono sto im govorim, "jer se bojim da me ne nazovu lascem."
Uzviseni Allah kaze: "Pomoci cemo te bratom tvojim", tj. podrzat cemo tvoju misiju i osnaziti te sa tvojim bratom i udovoljiti tvojoj molbi time sto cemo ga uciniti da bude vjerovjesnik uz tebe, kao sto Uzviseni kaze:
"Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa!" (20:36) Zbog ovoga neki od prethodnika kazu: "Niko nije ucinio vece dobrocinstvo prema svome bratu nego sto je Musa, a.s., prema Harunu, a.s., on se molio za njega dok ga Allah, dz.s., nije ucinio vjerovjesnikom i izaslanikom sa njim Faraonu i njegovim glevesinama, stoga Uzviseni o odlikovanosti Musaa, a.s., kaze:
"i on kod Allaha ugled uziva." (33:69) Uzviseni Allah kaze:
"i obojici cemo vlast dati", tj. dokaze neporecive, "pa vam se oni nece usuditi prici, s Nasim znamenjima", tj. oni nece moci da vas uznemiravaju zbog toga sto dostavljate Allahove ajete.
Kao sto Uzviseni kaze:
"O Poslanice, dostavi ono sto ti se objavljuje od Gospodara tvoga (...) a Allah ce te od ljudi stititi." (5:67) Shodno tome obavijestio ih je da ce uspjeti na dunjaluku i ahiretu, njih dvojica i oni koji ih slijede, pa Uzviseni kaze:
"vas dvojica i oni koji vas budu slijedili, postat cete pobjednici." Uzviseni takodjer kaze: "Allah je zapisao: 'Ja i Moji poslanici sigurno cemo pobijediti!' - Allah je, zaista, Mocan i Silan." (57:21)
"I kad im Musa donese Nase jasne dokaze, oni povikase: 'Ovo je samo smisljena carolija, nismo culi da se ovako nesto desavalo u doba predaka nasih!' /36/ 'Gospodar moj dobro zna onoga koji donosi uputstvo od Njega', rece Musa, 'i onoga koji ce na kraju pobijediti, a nevjernici, doista, nece uspjeti!'" /37/
Uzviseni kazuje o dolasku Musaa i njegovog brata Haruna Faraonu i njegovim glavesinama, te izlaganju onoga sto im je Allah dao od ocitih mudziza i neporecivih dokaza za istinitost onoga o cemu su njih dvojica kazivali u pogledu Njegovog jedinstva i slijedjenja Njegovih zapovijedi. Nakon sto su se Faraon i njegov narod uvjerili u istinitost onoga sto su njih dvojica donijeli od Uzvisenog Allaha, oni su u svome nevjerstvu i nepokornosti nastavili sa inadom i proturjecenjem i oholo su odbijali slijediti Istinu:
"Ovo je samo smisljena carolija", tj. iskonstruirana, patvorena, pa su zeljeli da se tome suprotstave varkama i ugledom, nisu mogli.
Uzviseni kaze, govoreci o njima:
"Nismo culi da se ovako nesto desavalo u doba predaka nasih", tj. nisu culi za obozavanje Allaha, Jedinog, Koji nema druga, a njihovi preci obozavali su druga bozanstva, te im je odgovorio Musa, a.s.:
"Gospodar moj dobro zna onoga koji donosi uputstvo od Njega", tj. izmedju mene i vas i bit ce ogromna razlika, te zbog toga kaze:
"i onoga koji ce na kraju pobijediti", tj. cija ce biti pomoc, pobjeda i potpora, "a nevjernici, doista, nece uspjeti!", tj. oni koji pripisuju druga Uzvisenom Allahu.
"O velikasi", rece Faraon, "ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene a ti, o Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu, jer ja mislim da je on, zaista, lazac!" /38/ A on i vojske njegove bijahu se, bez ikakvog osnova, ponijeli na Zemlji i mislili su da nam nece biti vraceni. /39/ Pa mi dohvatismo i njega i vojske njegove i u more ih bacismo; pogledaj kako su skoncali nevjernici! /40/ A bili smo ih ucinili vodjama, koji su pozivali u ono zbog cega se ide u Vatru, a na Sudnjem danu niko im nece pomoci. /41/ I popratismo ih prokletstvom na ovome svijetu, a na onom svijetu bit ce od svakog dobra udaljeni." /42/
Uzviseni kazuje o Faraonovom nevjerstvu, nasilnistvu i izmisljotinama kada za sebe, drznika, tvrdi da je bog, neka ga Allah, dz.s., prokune. Njegov narod ga je uslijed ogranicenosti razuma i slabe pronicljivosti priznao takvim. Zbog toga je on rekao:
"O velikasi, ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene", tj. dozivao ih je glasno, jasno im govoreci, te su mu se odazvali: "Cujemo i pokoravamo se!" Zbog toga ga je Uzviseni Allah kaznio i ucinio ga poukom drugima na dunjaluku i na ahiretu. Faraon se tako sucelio i sa Musaaom el-Kelimom govoreci mu:
"Ako budes kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno cu te u tamnicu baciti" (26:29), i rekao je:
"a ti, o Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu", tj. naredio je Hamanu da pravi za njega pecene opeke za gradnju visokog tornja, pa ga je izgradio i nije bilo na ovome svijetu zgrade vece od toga tornja. Zelio je da pokaze svojim podanicima da smatra laznim ono sto tvrdi Musa, koji poziva ih drugom bogu mimo Faraona, pa je zbog toga rekao:
"ja mislim da je on, zaista, lazac!", tj. kada kaze da postoji drugi bog osim Faraona.
Uzviseni Allah kaze:
"A on i vojske njegove bijahu se, bez ikakvog osnova, ponijeli na Zemlji i mislili su da nam nece biti vraceni", tj. bili su nasilnici, cinili su razvratna djela i nijekali Sudnji dan, u vezi sa ovim Uzviseni kaze:
"pa mi dohvatismo i njega i vojske njegove i u more ih bacismo", tj. potopili smo ih jednog jutra u moru i nije niko od njih ostao.
"pogledaj kako su skoncali nevjernici! A bili smo ih ucinili vodjama, koji su pozivali u ono zbog cega se ide u Vatru", tj. to se odnosi na one koji su se pridrzavali njihovog puta u nijekanju vjerovjesnika i lisavanju Tvorca od Njegovih svojstava, "a na Sudnjem danu niko im nece pomoci", tj. dozivjet ce ponizenje na oba svijeta.
"I popratismo ih prokletstvom na ovome svijetu", tj. ucinio je da ih svi vjernici na ovome svijetu prokunu,
"a na onom svijetu bit ce od svakog dobra udaljeni", tj. bit ce, takodjer, prokleti na Sudnjem danu.
"I Mi smo Musau Knjigu dali, nakon sto smo drevne narode unistili, da bude svjetlo ljudima, i uputstvo, i milost, da bi se opomenuli!" /43/
Uzviseni obavjestava o onome sto je kao blagodat dao Svome robu i poslaniku Musaau el-Kelimu, neka je najbolji blagoslov i najpotpuniji spas sa njim, objavivsi mu Tevrat nakon sto su unisteni Faraon i njegovi velikasi. Uzviseni Allah kaze:
"nakon sto smo drevne narode unistili", tj. On nakon objavljivanja Tevrata nije kaznio cijeli ummet, nego je naredio vjernicima da se bore protiv Allahovih neprijatelja (musrika). Ibn-Dzerir prenosi od Ebu-Se'ida el-
-Hudrija hadis koji on vezuje za Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: /408/ "Allah nije unistio ni jedan narod kaznom sa Neba ni iz Zemlje, izuzev prije Musaa." Zatim se procuo ajet:
"Mi smo Musau Knjigu dali, nakon sto smo drevne narode unistili." Allah Uzviseni kaze:
"da bude svjetlo ljudima, i uputstvo, i milost", tj. od sljepila i zablude, i uputa ka Istini i Milosti, putokaz za cinjenje dobrih djela, "da bi se opomenuli!", da bi se ljudi opomenuli putem Kur'ana i da bi slijedili Pravi put na osnovu njega.
"Ti nisi bio na zapadnoj strani kada smo Musau poslanstvo povjerili, a nisi bio ni njegov suvremenik. /44/ Mi smo mnoge narode podigli i oni su dugo zivjeli, a ti nisi boravio medju stanovnicima Medjena da im kazujes rijeci Nase, nego ti Mi o njima kazujemo vijesti. /45/ Ti nisi bio pored brda kada su Musaa pozivali, ali Mi smo te poslali kao milost Gospodara tvoga da opominjes ljude kojima prije tebe nije dosao niko ko bi ih opomenuo, da bi se opametili, /46/ i da ne reknu da ih stigne kazna zbog onoga sto su pocinili: 'Gospodaru nas, zasto nam nisi poslao poslanika; pa da dokaze Tvoje slijedimo i vjernici budemo?'" /47/
Uzviseni ukazuje na jasan dokaz poslanstva Muhammeda, s.a.v.s., s obzirom na to da je on obavijesten o nepoznatim slucajevima iz proslosti kao da je slusao i gledao ono sto se dogodilo, mada je on nepismen covjek, koji nije procitao nista iz knjiga i odrastao je, takodjer, medju nepismenim ljudima, a isto tako s obzirom na sve iz proslosti o cemu je on obavijesten, kao sto su zivotopisi Bozijih poslanika i njihovih naroda kao sto Allah Uzviseni kaze u suri "Ta-ha":
"I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onima koji su bili i nestali." (20:99) Ovo je receno nakon sto je obavijesten o Musau, od pocetka do kraja, o tome kako mu je pocela stizati objava i kako je Allah Uzviseni govorio sa njim:
"Ti nisi bio na zapadnoj strani kada smo Musau poslanstvo povjerili", tj. ti nisi bio, o Muhammede, na zapadnoj strani brda na kojem je Allah Uzviseni govorio sa Musaom iz stabla koje je istocno na ivici doline, "a nisi bio ni njegov suvremenik", vec ti je Allah, neka je Blagoslovljen i Uzvisen, objavio to da bude dokaz, jasan znak protiv generacija koje su zivjele dugo vremena i zaboravile dokaze Allaha Uzvisenog i ono sto je On objavio prethodnim poslanicima.
Allah Uzviseni kaze:
"a ti nisi boravio medju stanovnicima Medjena da im kazujes rijeci Nase", tj. ti nisi boravio medju stanovnicima Medjena da im kazujes rijeci Nase u vrijeme kada si obavijesten o njihovom poslaniku Su'ajbu i o onome sto se desilo sa njegovim narodom, "nego ti Mi o njima kazujemo vijesti", tj. nego smo ti Mi to objavili i poslali te ljudima kao vjerovjesnika.
"Ti nisi bio pored brda kada smo Musaa pozivali" Ebu-Abdurrahman En-Nesai' biljezi u dijelu o tefsiru u svom Sunenu da je Ebu-Hurejre, r.a., tumaceci ovaj ajet, rekao: "Pozvani ste, o umete Muhammedov, da vam dam prije nego sto zatrazite i da vam se odazovem prije nego sto mi se molbom obratite." Prenosi se od Ibn-'Amra bin Dzerira da rekao je da su to njegove rijeci, (tj. Ebu-Hurejre), a Allah najbolje zna.
Allah Uzviseni kaze: "Mi smo te poslali kao milost Gospodara tvoga", tj. ti nisi bio svjedokom bilo cega od navedenog, nego ti je Allah Uzviseni to objavio i obavijestio te o tome, ucinivsi milost tebi i robovima time sto te je poslao njima kao poslanika.
"Da opominjes ljude kojima prije tebe nije dosao niko ko bi ih opomenuo, da bi se opametili", tj. da bi slijedili ono sa cime si im ti dosao od Allaha, dz.s.,
"i da ne reknu, da ih stigne kazna zbog onoga sto su pocinili: 'Gospodaru nas, zasto nam nisi poslao poslanika'", tj. poslali smo te njima da bi iznio dokaz protiv njih i da bi bile opovrgnute njihove isprike kada im do*e kazna od Allaha Uzvisenog zbog njihovog nevjerstva, tada ce ovi kao izgovor navoditi to da im nije dosao poslanik niti opominjac, kao sto je Allah Uzviseni rekao:
"O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da im ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali." (4:165)
Allah Uzviseni rekao je:
"O sljedbenici Knjige, dosao vam je poslanik vas, nakon sto je neko vrijeme prekinuto slanje poslanika, da vam objasni, da ne biste rekli: 'Nije nam dolazio ni Onaj Koji donosi radosne vijesti, ni Onaj Koji opominje!'" (5:19)
O ovome postoje mnogobrojni ajeti.
"A kad im dolazi Istina od nas, oni govore: 'Zasto mu nije dato onako isto kao sto je dato Musau?' A zar oni, jos davno, nisu porekli ono sto je dato Musau?! Oni govore: 'Dvije carolije, jedna drugu podrzava', i govore: 'Mi ni u jednu ne vjerujemo!' /48/ Reci: 'Pa donesite vi od Allaha knjigu koja bolje, nego ove dvije, na Pravi put upucuje, nju bih slijedio, ako Istinu govorite!' /49/ Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim, a ne Allahovom uputom?! Allah, doista, nece ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu cini.'/50/ A Mi im objavljujemo sve rijec po rijec, da bi razmislili." /51/
Uzviseni Allah kazuje o narodu koji bi, ukoliko bi bio kaznjen prije nego sto bi bio iznesen dokaz protiv njih, iznio isprike da im nije dosao poslanik, a nakon sto im dodje Istina od Njega, preko jezika Muhammeda, a.s., oni tvrdoglavo, prkosno i iz nevjerovanja kazu:
"Zasto mu nije dato onako isto kao sto je dato Musau?" Mudzize kao sto su stap, ruka, poplava, skakavci i druge njegove ocite mudzize i nedvojbeni dokazi koje je Allah Uzviseni izveo preko Musaa, a.s., kao dokaz i jasan znak Faraonu i njegovim glavesinama, a koje pored toga nisu na njih djelovale uopce, nego su nijekali Musaa i njegovog brata Haruna, kao sto Uzviseni kaze:
"...i njih dvojicu su lazljivcima proglasili, pa su unisteni bili." (23: 48)
Stoga ovdje kaze:
"A zar oni, jos davno, nisu porekli ono sto je dato Musau?!", tj. zar nisu ljudi porekli ono sto je dato Musau od tih uzvisenih ajeta.
"Oni govore: 'Dvije carolije, jedna drugu podrzava'", misle na Tevrat i Kur'an, "i govore: 'Mi ni u jednu ne vjerujemo!'", tj. ne vjeruju ni u Tevrat ni u Kur'an, niti u mnogobrojne stvari koje je Allah Uzviseni ucinio zajednickima za Tevrat i Kur'an, kao sto stoji u rijecima Uzvisenog:
"Reci: 'Ko je objavio Knjigu koju je donio Musa, kao svjetlo i putokaz ljudima ... A ova Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je.'" (6:91-92)
Nuzno je poznato onima koji imaju razuma da Uzviseni Allah nije objavio ni jednu od mnogobrojnih Knjiga koje je objavio Svojim poslanicima, s.a.v.s., da je potpunija, obuhvatljivija, rjecitija, velicanstvenija ili slavnija od Knjige koju je objavio Muhammedu, s.a.v.s., a to je Kur'an. U pogledu slave i velicanstvenosti, poslije njega dolazi Knjiga koju je Uzviseni Allah objavio Musau bin 'Imranu, a.s., tj. Tevrat, stoga Uzviseni Allah kaze:
"Pa donesite vi od Allaha knjigu koja bolje, nego ove dvije, na Pravi put upucuje, nju bih slijedio, ako Istinu govorite!", tj. o onome u cemu se vi suprotstavljate Istini i ugledate se na neistinu. Uzviseni Allah kaze:
"Pa ako ti se ne odazovu", tj. ako ne budu slijedili Istinu,
"onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim", bez ikakvog dokaza ili argumenta. "A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu?", tj. bez dokaza iz Allahove Knjige,
"Allah, doista, nece ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu cini." Uzviseni Allah kaze:
"A Mi im objavljujemo sve rijec po rijec", tj obavjestavamo Kurejse o onima koji su bili prije i sta smo ucinili sa njima,
"da bi razmislili."
"Oni kojima smo dali Knjigu prije Kur'ana, vjeruju u nju, /52/ a kada im se kazuje, govore: 'Mi vjerujemo u nj, on je Istina od Gospodara na*eg, mi smo i prije bili muslimani.' /53/ Oni ce dobiti dvostruku nagradu za to sto trpe i sto lijepim zlo uzvracaju i sto od onoga sto im dajemo udjeljuju; /54/ A kad cuju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: 'Nama nasa djela, a vama vasa djela, mir vama! Mi ne zelimo drustvo neukih.'" /55/
Uzviseni Allah kazuje o ucenjacima, dobrim robovima, sljedbenicima Knjige, da su povjerovali u Kur'an, kao sto Uzviseni Allah kaze:
"Neki od sljedbenika Knjige citaju je onako kako je objavljena, oni vjeruju u nju." (2:121) Uzviseni jos kaze:
"I svakako ces naci da su vjernicima najblizi prijatelji oni koji govore: 'Mi smo krscani ... pa upisi i nas medju one koji su posvjedocili.'" (5:82-83) Se'id ibn Dzubejr kaze: "Objavljen je ovaj ajet u vezi sa sedamnaest svecenika koje je poslao Negus, nakon sto su dosli kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., on im je proucio:
"Ja-sin, tako mi Kur'ana mudrog" (36:1-2) dok nije zavrsio, te su oni zaplakali i primili islam.
U vezi sa njima objavljeni su i ovi ajeti:
"Oni kojima smo dali Knjigu prije Kur'ana, vjeruju u nju, a kada im se kazuje, govore: 'Mi vjerujemo u nj, on je Istina od Gospodara naseg, mi smo i prije bili muslimani.'" Znaci, prije ovog Kur'ana bili smo muslimani, vjerovali smo u Jednog Boga, bili iskreno odani Allahu, i odazivali Mu se.
Uzviseni Allah kaze:
"Oni ce dobiti dvostruku nagradu za to sto trpe", tj. vjerovali su u prvu Knjigu, zatim u drugu, stoga, Najuzviseniji od onih koji govore, kaze: "zato sto trpe", tj. na Putu su slijedjenja istine. U "Sahihu" je zabiljezeno da je Amir Es-Sa'bi prenio od Ebu-
-Burdeta, a on od Ebu-Musa el-Esarija da rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /409/ "Trojica ce dobiti dvostruku nagradu: covjek sljedbenik Knjige koji je vjerovao svome Vjerovjesniku a zatim povjerovao meni, rob koji izvrsava obaveze prema Allahu i prema svome gospodaru i covjek koji ima robinju pa je odgaja i lijepo odgoji, zatim je oslobodi i ozeni se njome."
Uzviseni Allah kaze: "i sto lijepim zlo uzvracaju", tj. ne uzvracaju zlo istom mjerom, vec oprastaju i prelaze preko toga,
"i sto od onoga sto im dajemo udjeljuju", tj. u vidu propisanog zekata, te sadaka i dobrih djela, koje je preporucljivo ciniti. Allah Uzviseni kaze:
"A kad cuju besmislicu kakvu, od nje se okrenu", tj. ne zalaze medju one koji se bave njome niti se druze s njima;
"i reknu: 'Nama nasa djela, a vama vasa djela, mir vama! Mi ne zelimo drustvo neukih'", tj. kada im pristupi neki bezobziran neznalica i govori im o necemu na sto njima ne dolikuje odgovoriti, oni se okrenu od njega i ne uzvracaju mu ruznim govorom poput njegovog, i od njih se cuje samo lijep govor.
Nakon sto je spomenuo dolazak Negusovog izaslanstva Bozijem Poslaniku, s.a.v.s., i njihov prelazak na islam, Muhammed ibn Ishak kaze: "Nakon sto su ustali iz medzlisa Allahovog Poslanika, isprijecio se pred njih Ebu-Dzehl ibn Hisam u skupini Kurejsa, te su im rekli: "Allah vas upropastio, o skupino konjanika! Vas narod vas je poslao da im donesete vijesti o covjeku (Muhammedu) i niste se ni primirili u medzlisu, a vec ste napustili svoju vjeru i povjerovali mu." Oni su odgovorili: "Mir s vama, necemo vam kriti i nama pripada ono na cemu smo, a vama ono na cemu ste vi. Necemo nase duse udaljiti od dobra!"
"Ti, doista, ne mozes uputiti na Pravi put onoga koga ti zelis da uputis, Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoce, i On dobro zna one koji ce Pravim putem poci; /56/ Oni govore: 'Ako s tobom budemo Pravi put slijedili, bit cemo brzo iz rodnog kraja protjerani'; Zar im Mi ne pruzamo priliku da borave u svetom i sigurnom mjestu gdje se, kao Nas dar, slivaju plodovi svakovrsni, medjutim, vecina njih ne zna." /57/
Uzviseni Allah kaze Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s.: "Ti, doista", o Muhammede,
"ne mozes uputiti na Pravi put onoga koga ti zelis", tj. to nije tvoja duznost, ti si duzan da priopcis, a Allah upucuje na Pravi put onoga koga hoce, Njemu pripada duboka mudrost i neoborivi dokazi, kao sto Uzviseni kaze:
"Ti nisi duzan da ih na Pravi put izvedes, Allah izvodi na Pravi put koga On hoce." (2:272)
A onda rekao je:
"Ti, doista, ne mozes uputiti na Pravi put onoga koga ti zelis da uputis, Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoce, i On dobro zna one koji ce Pravim putem poci", tj. On najbolje zna ko ce zasluziti zabludu. Potvrdjeno je u oba "Sahiha" da je ovaj ajet objavljen u vezi sa Ebu-
-Talibom, amidzom Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji ga je stitio i pomagao, te bio medju njegovim sljedbenicima, volio ga je mnogo, prirodnom, a ne serijatskom ljubavlju. Kada mu se priblizila smrt i primakao zadnji cas, Allahov Poslanik, s.a.v.s., ga je pozvao vjeri i prihvatanju islama, medjutim sudbina ga je preduhitrila ugrabivsi ga iz njegovih ruku, te je ustrajao u nevjerstvu u kojemu je bio. A Allahu pripada savrsena mudrost.
Ez-Zuhri kaze: "Prenio mi je Se'id ibn el-Musejjeb od svoga oca, a on je El-Musejjeb ibn Hazn el-Mahzumi, r.a., da rekao je: /410/ 'Posto se Ebu-Talibu priblizio smrtni cas, dosao mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., i nasao kod njega Ebu-Dzehla ibn Hisama i Abdullaha ibn Ebi-Umejje ibn Mugire. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'O amidza, reci: 'La Illahe Illalah!', rijeci na osnovu kojih cu se za tebe zauzimati kod Allaha', Ebu-Dzehl i Abdullah ibn Ebu-Umejje rekose: 'O Ebu-Talibe, zar ces se odmetnuti od vjere Abdul-Mutallibove?' Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije prestao da mu sugerira i ponavlja te rijeci sve dok nije naposlijetku rekao da je on u Abdul- Mutallibovoj vjeri i odbio je da kaze 'La ilahe illalah!' Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Tako mi Allaha, trazit cu oprosta za tebe dok mi ne bude zabranjeno'", pa je Uzviseni Allah objavio:
"Vjerovjesniku i vjeroovjesnicima nije dopusteno da mole oprost za mnogobosce, makar im bili i rod najblizi." (9:113) A u vezi sa Ebu-Talibom je objavljeno:
"Ti, doista, ne mozes uputiti na Pravi put onoga koga ti zelis da uputis, Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoce." Hadis biljeze Buharija i Muslim od Ez-Zuhrija, a ovako ga prenosi Muslim u svome "Sahihu".
Uzviseni Allah rekao je:
"Oni govore: 'Ako s tobom budemo Pravi put slijedili, bit cemo brzo iz rodnog kraja protjerani'", tj. bojimo se ako budemo slijedili uputu sa kojom si ti dosao i budemo postupali suprotno od musrickih arapskih plemena koja se nalaze oko nas, da nam oni ne budu htjeli naskoditi uznemirujuci nas i boreci se protiv nas, te da nas ne budu otimali gdje god se zadesimo. Uzviseni Allah im je odgovorio:
"Zar im Mi ne pruzamo priliku da borave u svetom i sigurnom mjestu", znaci ovo sto oni navode kao ispriku laz je i neIstina, jer ih je Uzviseni Allah stvorio u sigurnoj zemlji, a Sveti hram siguran je otkako je sagradjen. Pa kako onda da im ovaj Hram bude siguran kad ne vjeruju i Allahu druge pripisuju, a da im nije siguran kada prihvate islam i slijede Istinu.
Allah Uzviseni rekao je: "gdje se slivaju plodovi svakovrsni", tj. od svih plodova, kao i trgovacke robe i imetka, "kao Nas dar", tj. od Nas;
"medjutim, vecina njih ne zna", te su zbog toga rekli ono sto su rekli.
"A koliko smo Mi sela i gradova unistili, ciji su stanovnici u zivotu obijesni bili! Eno domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u njih, Nama su ostali. /58/ A Gospodar tvoj nikad nije naselja unistavao dok u njihov glavni grad poslanika ne bi poslao, koji im je dokaze Nase kazivao. I Mi smo onda naselja unistavali kada su stanovnici njihovi nasilnici bili." /59/
Uzviseni Allah aludira na stanovnike Meke kada kaze: "A koliko smo mi sela i gradova unistili, ciji su stanovnici u zivotu obijesni bili!", tj. bili su razvratni i nijekali su Allahovu blagodat u opskrbi koju im je podario, kao sto Uzviseni kaze:
"Allah navodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah, zbog onoga sto je radio, dao da iskusi i glad i strah" (16:112), do rijeci: "i njih je stigla kazna zato sto su nepravedni bili."/16:113/
U vezi s ovim Uzviseni rekao je:
"Eno domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u njih", tj. zameo se trag njihovim kucama, pa se vide samo boravista njihova.
"Nama su ostali", tj. razrusili su se, te u njima nema nikoga. Uzviseni rekao je:
"A Gospodar tvoj nikad nije naselja unistavao dok ne bi poslao u njihov glavni grad", tj. prijestolnicu
"poslanika, koji im je dokaze Nase kazivao", uspostavio je dokaz protiv njih pomocu Istine koja mu je objavljena.
Kaze se o rijecima Uzvisenog: "dok u njihov glavni grad poslanika ne bi poslao", tj. u Meku. U rijecima Uzvisenog:
"poslanika koji im je dokaze Nase kazivao", dokaz je da je nas poslanik Muhammed, s.a.v.s., poslan svim naseljima, arapskim i nearapskim, a dokaz upotpunjuju rijeci Uzvisenog:
"I ne postoji ni jedno naselje koje Mi prije Sudnjeg dana necemo unistiti ili ga teskoj muci izloziti, to je u Knjizi zapisano." (17:58) Poslanstvo Poslanika, koji nije umio citati ni pisati, ucinio je za sva naselja, a u "Sahihima" Buharije i Muslima prenosi se od Vjerovjesnika, neka je salavat i selam na njega, da rekao je: /411/ "Poslan sam crvenom i crnom!" Zbog toga je sa njim zavrsena misija nubuvveta i risaleta, pa poslije njega nije bilo ni jednog nebijja niti resula, vec vjerozakon koji je on donio ostaje do Sudnjeg dana.
"Sve sto vam je darovano samo su naslade i ukrasi u zivotu na ovom svijetu, a ono sto je u Allaha bolje je i trajno je. Zasto se ne opametite? /60/ Kako moze biti jednak onaj kome smo lijepu nagradu obecali, i koju ce dobiti, i onaj kome smo dali da se nasladjuje u zivotu na ovome svijetu, a koji ce poslije, na onome svijetu, u Vatru bacen biti." /61/
Uzviseni obavjestava o beznacajnosti ovoga svijeta, te o bezvrijednosti, laznosti i prolaznosti koju nosi sa sobom naspram trajne blagodati na buducem svijetu, koju je Uzviseni Allah pripremio za Svoje dobre robove. Isto tako Uzviseni kaze:
"A ono sto ima u Allaha bolje je za one koji budu dobri." (3:198)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /412/ "Tako mi Allaha, zivot je na ovome svijetu u odnosu na buduci svijet isto kao kada bi neko od vas zamocio svoj prst u more, pa neka pogleda sta ce slijediti iza toga."
Uzviseni rekao je: "zasto se ne opametite?", tj zasto se ne opametite i date prednost ahiretu nad dunjalukom? Uzviseni rekao je:
"Kako moze biti jednak onaj kome smo lijepu nagradu obecali, i koju ce dobiti, i onaj kome smo dali da se nasladjuje u zivotu na ovom svijetu, a koji ce poslije, na onom svijetu, u Vatru ubacen biti", tj. kako moze biti jednak onaj ko je vjernik, vjeruje u nagradu koju mu je Uzviseni Allah obecao za dobra djela, i onaj ko je nevjernik i laznim smatra susret sa Uzvisenim Allahom, Njegovo obecanje i Njegovu prijetnju, te je uzivao na ovom svijetu mali broj dana,
"a koji ce, poslije, na Sudnjem danu u Vatru ubacen biti", tj. bit ce od onih koji ce iskusiti patnju.
"A na Dan kad ih On pozove i upita: 'Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali?' /62/ reci ce oni na kojima ce se rijec obistiniti: 'Gospodaru nas, ove sto smo na stranputicu naveli, naveli smo zato sto smo i sami na stranputici bili, mi ih se pred Tobom odricemo, oni se nama nisu klanjali' /63/ 'Pozovite bozanstva vasa!', reci ce im se, pa ce ih oni pozvati, ali im se oni nece odazvati i patnju ce doziviti i zazalit ce sto na Pravom putu nisu bili. /64/ A na Dan kad ih On pozove i upita: 'Sta ste poslanicima odgovorili?', /65/ tog Dana oni nece znati sta ce odgovoriti, pa ni jedan drugog nece nista pitati. /66/ A Onaj Koji se bude pokajao, i koji bude vjerovao, i koji bude dobra djela cinio, on ce postici sta je zelio." /67/
Uzviseni obavjestava o onome cime ce koriti nejvjernike i mnogobosce na Sudnjem danu tako sto ce ih dozivati, govoreci:
"Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali?" Znaci, gdje su bozanstva koja ste obozavali, kao sto su kipovi i oni koje ste ravnim smatrali Uzvisenom Allahu, da li ce vam pomoci ili zastititi vas? Ovo je u smislu prekoravanja i prijetnje.
Uzviseni Allah, takodjer rekao je:
"A doci cete Nam pojedinacno, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustivsi dobro koje smo vam bili darovali. Mi ne vidimo s vama bozanstva vasa koja ste Nemu ravnim smatrali, pokidane su veze medju vama i nema vam onih koje ste posrednicima drzali." (6:94)
Uzviseni Allah rekao je: "reci ce oni na kojima ce se rijec obistiniti", tj. sejtani, nepokorni i oni koji su pozvali u nevjerstvo.
"Gospodaru nas, ove sto smo na stranputicu naveli, naveli smo zato sto smo i sami na stranputici bili, mi ih se pred Tobom odricemo, oni se nama nisu oduprli." Posvjedocit ce da su ih oni zaveli, te da su ih ovi slijedili. Zatim ce se ograditi od njihovog obozavanja, kao sto Uzviseni Allah kaze:
"Oni kao zagovornike nekakva bozanstva, a ne Allaha, uzimaju. A ne valja tako! Bozanstva ce poreci da su im se klanjali i bit ce im protivnici." (19:81-82) Uzviseni rekao je:
"'Pozovite bozanstva vasa!', reci ce im se", tj. da vas izbave iz stanja u kome se nalazite, kao sto ste se uzdali u njih na dunjaluku;
"pa ce ih oni pozvati, ali im se oni nece odazvati i patnju ce doziviti", tj. uvjerit ce se da neizbjezno idu u Vatru.
Uzviseni rekao je: "i zazalit ce sto na Pravom putu nisu bili", tj. dok budu gledali patnje zazelit ce da su bili na Pravom putu. Uzviseni rekao je:
"A na Dan kad ih On pozove i upita: 'Sta ste poslanicima odgovorili?'" Kao sto ce rob Boziji biti pitan u kaburu: "Ko je tvoj Gospodar, ko ti je poslanik i sta ti je vjera?", pa ce vjernik izgovoriti sehadet, a nevjernik ce odgovoriti: "Ja ne znam!" Zbog ovoga on na Sudnjem danu nece imati drugog odgovora do sutnje, jer onaj ko je bio slijep na ovome svijetu bit ce slijep i na buducem svijetu i daleko od svakog dobra, pa zbog toga Uzviseni kaze:
"Tog Dana oni nece znati sta ce odgovoriti, pa ni jedan drugog nece nista pitati." Mudzahid kaze: "Nece imati dokaza, pa oni nece jedan drugoga pitati o rodbinskim vezama." Uzviseni Allah rekao je:
"A Onaj Koji se bude pokajao, i koji bude vjerovao, i koji bude dobra djela cinio", tj. na Sudnjem danu, sigurno ce mu od Allaha doci odgovarajuca nagrada koja ce se sigurno dogoditi Allahovom dobrotom i miloscu.
"Gospodar tvoj stvara sta hoce, i On odabira. Oni nemaju pravo da biraju. Uzvisen neka je Allah i vrlo visoko iznad onih koje s Njim izjednacuju! /68/ Gospodar tvoj zna ono sto srca njihova kriju i ono sto oni iskazuju. /69/ On je Allah, drugog osim Njega nema; Njemu neka je hvala i na ovom i na onom svijetu! Samo On sudi i Njemu cete se vratiti!" /70/
Uzviseni kazuje da je On Jedini Koji stvara i odabira. Nema nikoga ko moze da Mu osporava ili drugacije presudi.
Uzviseni rekao je:
Gospodar tvoj stvara sta hoce, i On odabira", tj. ono sto hoce, bilo da se radi o stvarima iz domena dobra ili zla, o svemu odlucuje On. Rijeci Uzvisenog:
"oni nemaju pravo da biraju", su kao rijeci Uzvisenog: "Kada Allah i Poslanik Njegov nesto odrede onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahodjenju postupe." A Rijeci Uzvisenog:
"Uzvisen neka je Allah i visoko iznad onih koje s Njim izjednacuju", tj. kipova, koji niti sta stvaraju niti odabiraju.
Zatim Uzviseni kaze:
"Gospodar tvoj zna ono sto srca njihova kriju i ono sto oni iskazuju", tj. zna ono sto skrivaju dubine duse, srca i svijesti i ono sta javno iskazuju sveukupni postupci, putem njihovog manifestiranja. Uzviseni kaze:
"On je Allah, drugog boga osim Njega nema", tj. Jedini je u bozanstvenosti, te nema nista sto se obozava da je poput Njega, kao sto nema ni gospodara izuzev Njega.
"Njemu neka je hvala i na ovom i na onom svijetu!", tj. u svemu sto On uradi, Svojom pravednoscu i mudroscu, svake je hvale vrijedan. "Samo On sudi", tj nema niko ko moze drugacije presuditi Njegovoj sili, nadmoci, mudrosti i milosti;
"i Njemu cete se vratiti!" svi na Sudnjem danu, pa ce svako biti nagradjen ili kaznjen za svoja dobra, odnosno losa djela i nece Mu biti skrivena ni jedna tajna u njihovim djelima.
"Reci: 'Kazite vi meni, ako bi Allah dao da vam noc potraje vjecno, do Sudnjeg dana, koji bog bi vama, osim Allaha, svjetlo dao? Zar ne cujete?!' /71/ Reci: 'Kazite vi meni, ako bi Allah dao da vam dan potraje vjecno, do Sudnjeg dana, koji bi bog vama, osim Allaha, noc dao da u njoj otpocinete? Zar ne vidite?!' /72/ Iz Milosti Svoje On vam je dao noc i dan; da se u njoj odmarate a da iz dobara Njegovih privredjujete i da zahvalni budete." /73/
Allah Uzviseni pojacano navodi Svojim robovima da im je potcinio noc i dan, bez kojih im ne bi bio moguc opstanak, i objasnjava da je ucinio noc vjecnom, nanio bi im teskocu time i uhvatila bi ih dosada i zlovolja. Zbog toga je Uzvieni rekao:
"koji bog bi vama, osim Allaha, svjetlo dao?" pomocu kojeg vidite i opazate.
"Zar ne cujete?!" Takodjer, da je ucinio dan vjecnim, ucinio bi im teskocu i bili bi umorni od kretanja i posla, zbog toga je Uzviseni rekao:
"koji bi bog vama, osim Allaha, noc dao da u njoj otpocinete?", tj. odmorite se od kretanja i poslova.
"Zar ne vidite?! Iz Milosti Svoje", prema vama, "On vam je dao noc i dan", tj. stvorio i jedno i drugo, "da se u njoj odmarate", tj. u noci, "a da iz dobara Njegovih privredjujete", tj. danju, "i da zahvalni budete", tj. da zahvaljujete Uzvisenom Allahu svim vrstama ibadeta i pokornosti, i nocu i danju, i koga promasi nesto u jednom stici ce ga u drugom.
Kao sto je Uzviseni Allah rekao:
"On cini da se noc i dan smjenjuju, to je poruka za onoga koji hoce da razmisli ili zeli da bude blagodaran." (25:62) O ovoj temi postoje mnogobrojni ajeti.
"A na Dan kad ih on pozove i upita: 'Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali?' /74/ Iz svakog naroda dovest cemo svjedoka i reci: 'Dajte svoj dokaz!', i oni ce saznati da je Bog jedino Allah, a nece im biti onih koje su izmisljali." /75/
Ovo je poziv Uzvisenog, u stilu prijekora, onima koji su obozavali nekoga drugog osim Allaha. On ih otvoreno poziva, pa kaze:
"Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali?", na dunjaluku.
"Iz svakog naroda dovest cemo svjedoka", tj. vjerovjesnika.
"Dajte svoj dokaz!", za valjanost vasih molitvi u mnogobostvu;
"i oni ce saznati da je Bog jedino Allah", da nema drugog boga osim Njega, te nece nista izustiti, "a nece im biti onih koje su izmisljali", tj. nestat ce i nece im biti od koristi.
"Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlacio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je kljuceve od njega tesko mogla nositi gomila snaznih ljudi. 'Ne budi obijestan jer Allah ne voli one koji su obijesni!', govorili su mu ljudi iz naroda njegova, /76/ 'i nastoj da time sto ti je Allah dao steknes onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i cini drugima dobro, kao sto je Allah tebi dobro ucinio, i ne cini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered cine.'" /77/
Uzviseni rekao je: "Karun je iz Musaova naroda bio", tj. sin njegovog amidze. Uzviseni rekao je: "a bili smo mu dali toliko blaga", tj. imetka,
"da mu je kljuceve od njega tesko mogla nositi gomila snaznih ljudi", zbog mnogobrojnosti i tezine.
Uzviseni rekao je:
"ljudi iz naroda njegova govorili su mu: 'Ne budi obijestan jer Allah ne voli one koji su obijesni!'" tj. one koji su razuzdani i nezahvalni, pa ne zahvaljuju Allahu Uzvisenom na onome sto im je dao.
Uzviseni kaze:
"i nastoj da time sto ti je Allah dao steknes onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu", tj. u onome sto je Allah Uzviseni dozvolio od jela, pica, odjece, zena i stanova; ti imas duznosti prema tvome Gospodaru, duznosti prema sebi samome, duznosti prema svojoj porodici i prema svojoj supruzi, pa daj svakome njegovo pravo; "i cini drugima dobro, kao sto je Allah tebi dobro ucinio", tj. cini dobro Njegovim stvorenjima kao sto je On tebi ucinio dobro;
"i ne cini nered po Zemlji", tj. nemoj da ti teznje i ambicije budu da cinis nered po Zemlji i lose cinis Allahovim stvorenjima,
"jer Allah ne voli one koji nered cine."
"Ovo sto imam stekao sam saznanjem svojim, tako ja mislim", govorio je on. A zar nije znao da je Allah prije njega vec unistio neke narode koji su bili od njega jaci i koji su bili vise nakupili, a zlocinci nece o grijesima svojim ni ispitivani biti." /78/
Uzviseni kazuje o Karunovu odgovoru njegovom narodu dok su ga savjetovali i upucivali na dobro:
"Ovo sto imam stekao sam saznanjem svojim, tako ja mislim", tj. ja ne osjecam potrebu za onim sto vi govorite, Uzviseni Allah mi je podario ovaj imetak znajuci da ga ja zasluzujem i iz ljubavi Njegove prema meni; Njegova odredba je da mi je to podareno na osnovu toga sto Allah zna da sam ja toga dostojan. Ovo mi je dato zato sto sam to zasluzio.
"Kad covjeka kakva nevolja snadje, Nama se moli, a kad mu Mi poslije blagodat pruzimo, onda govori: 'Ovo mi je dato zato sto sam zasluzio!'" (39:49), tj. na osnovu toga sto me Allah zna, sto zna da sam za to zasluzan.
A Allah Uzviseni mu je odgovorio na tvrdnju da mu Bog posvecuje paznju time sto mu je dao imetak:
"A zar nije znao da je Allah prije njega vec unistio neke narode koji su bili od njega jaci i koji su bili vise nakupili", tj. i prije je bilo onih koji su imali vise imetka nego on, a to nije bilo iz nase ljubavi prema njima. I On ih je, pored toga, vec unistio, zbog toga sto su bili nevjernici i nisu bili zahvalni. Stoga Uzviseni Allah kaze:
"a zlocinci nece o grijesima svojim ni ispitivani biti", tj. zbog velikog broja grijeha.
"I izidje on pred narod svoj u svom sjaju. 'Ah, da je i nama ono sto je dato Karunu!', govorili su oni koji su ceznuli za zivotom na ovom svijetu, 'on je, uistinu, presretan!' /79/ 'Tesko vama', govorili su uceni, 'onima koji vjeruju i cine dobra djela bolja je Allahova nagrada, a bit ce samo strpljivima pruzena.'" /80/
Karun je jednog dana izasao u svom sjaju i svojoj blistavoj raskosi. Nakon sto su ga ugledali oni koji vole ovaj svijet pozeljeli su da je i njima poput toga:
"Ah, da je i nama ono sto je dato Karunu!", govorili su oni koji su ceznuli za zivotom na ovom svijetu, "on je, uistinu, presretan!", tj. data mu je ogromna sreca. Tada su oni koji su bili uceni i bogobojazni odgovorili:
"Tesko vama! Onima koji vjeruju i cine dobra djela bolja je Allahova nagrada", tj. Dzennet, od onoga sto ni jedino oko nije vidjelo i ni jedno uho culo, niti je palo na um ni jednom covjeku. Uzviseni rekao je: "a bit ce samo strpljivima pruzena", onima koji su strpljivi prema ljubavi za ovim svijetom i koji zude za onim svijetom.
"I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoci. /81/ A oni koji su ranije prizeljkivali da su na njegovom mjestu stadose govoriti: 'Zar ne vidite da Allah daje obilje onom od robova Svojih kome On hoce, a i da uskracuje! Da nam Allah nije milost Svoju ukazao i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad nece uspjeti!'" /82/
Nakon sto je Uzviseni spomenuo oholost Karuna u njegovom sjaju i gordosti prema svome narodu, te nepravicno postupanje prema njima, naveo je iza toga da je on i njegov dvorac u zemlju utjeran. Pouzdano je navedeno u Buharijinom "Sahihu" da je Salim prenio od svoga oca da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: /413/ "Neki je covjek vukao svoj ogrtac pa je bio utjeran u zemlju i on ce tonuti u nju do Sudnjeg dana." Navodi se da je povod Karunove propasti bila dova Musaa, Allahovog Poslanika, a.s. Postoji razilazenje u pogledu razloga. Od Ibn-Abbasa i Es-Suddija prenosi se da je Karun dao jednoj prostitutki nesto imetka da osumnjici Musaa, a.s., u vezi s njom, te je tako ucinila. Pa je Musa, a.s., zadrhtao od straha, zatim joj se obratio, nakon sto je klanjao dva rekata, zatrazivsi od nje da se zakune Allahom Uzvisenim i kaze Istinu, te je rekla da ju je Karun nagovorio na to, i rekla je: "Trazim oprosta od Allaha i kajem Mu se!" Musa je pao na sedzdu i zatrazio od Allaha da mu pomogne u vezi sa Karunom, pa mu je Allah objavio da je naredjeno zemlji da mu bude pokorna u vezi sa njim, te je Musa naredio zemlji da proguta njega i njegovu kucu, i to se dogodilo:
"i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoci." Nije mu koristio njegov imetak, niti ono sto je sakupio, niti sluge njegove, niti njegovi robovi. Oni ga nisu mogli obraniti od Allahove osvete, patnje koju je On pripremio i stroge kazne, niti je on mogao pomoci sam sebi, tako da mu nije bilo pomoci od njega samog, niti od bilo koga drugog. Uzviseni rekao je: "A oni koji su ranije prizeljkivali da su na njegovom mjestu stadose govoriti", tj. koji su ga gledali u svim njegovim ukrasima i govorili:
"Ah, da je i nama ono sto je dato Karunu, on je, uistinu, presretan!" nakon sto je utjeran u zemlju poceli su govoriti:
"Zar ne vidite da Allah daje obilje onom od robova Svojih kome On hoce, a i da uskracuje!", tj. imetak nije znak da je Allah Uzviseni zadovoljan sa vlasnikom istog. Slicno se navodi u merfu-hadisu koga prenosi Ibn-Mes'ud: /414/ "Uistinu je Allah podijelio medju vama vase moralne vrijednosti kao sto je podijelio vase opskrbe, i Allah, uistinu, daje imetak onome koga voli i koga ne voli, a iman ne daje do onome koga voli."
Uzviseni Allah rekao je:
"Da nam Allah nije milost Svoju ukazao i nas bi u zemlju utjerao", kao sto je uradio sa Karunom jer smo mi zeljeli da budemo poput njega.
"Zar ne vidite da nezahvalnici nikad nece uspjeti?", imali su na umu da je on nevjernik, a nevjernici nece uspjeti kod Allaha, ni na ovom ni na buducem svijetu. Gramaticari su se razilazili u pogledu znacenja rijeci Uzvisenog Allaha: "zar ne vidite?", te o ovome postoji vise misljenja od kojih je, kaze Dzerir, najjace ono koje je iznio Katade, tj. "zar ne vidis da."
"Taj drugi svijet dat cemo onima koji ne zele da se na Zemlji ohole i da nered cine, a one koji se Allaha boje ceka sretan kraj. /83/ Onaj ko ucini dobro djelo, dobit ce bolju nagradu za njega, a onaj ko uradi zlo, pa oni koji budu zlo radili, bit ce tacno prema zasluzi kaznjeni." /84/
Uzviseni obavjestava da su buduci svijet i njegove vjecpne blagodati namijenjeni Njegovim robovima, skrusenim vjernicima koji ne zele da se na Zemlji ohole, tj. da se uzdizu nad ostalim stvorenjima, velicaju sami sebe i koji ne pokazuju svoju moc, niti lose postupaju prema ostalima, cineci grijehe. U sahih-hadisu se biljezi pouzdana predaja da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /415/ "Uistinu mi je objavljeno da budete medjusobno skruseni, tako da se ne oholi jedan nad drugim, niti da jedan drugom nepravdu cini."
A ako neko zeli samo da uljepsa svoj izgled u tome nema nista lose; pouzdana predaja glasi: /416/ "Neki covjek rekao je: 'O Allahov Poslanice, ja bih volio da moj ogrtac bude lijep i da moje papuce budu lijepe, da li to spada u oholost?' On je rekao: 'Ne, Allah je lijep i voli ljepotu.'" Uzviseni je rekao:
"Onaj ko dodje sa dobrim djelom", tj. na Sudnjem danu,
"dobit ce bolju nagradu", tj. Allahova nagrada je visestruka u odnosu na dobra djela roba, a kako ga tek Allah mnogostruko uvecava, no to je rezultat Njegove dobrote. Zatim Uzviseni kaze:
"a onaj ko uradi zlo, pa oni koji budu zlo radili, bit ce tacno prema zasluzi kaznjeni", ovo je rezultat dobrote i pravde.
"Onaj Koji ti objavljuje Kur'an sigurno ce te vratiti na onaj svijet. Reci: 'Gospodar moj dobro zna ko je na Pravom putu i ko je u ocitoj zabludi.''/85/ Ti nisi ocekivao da ce ti Knjiga biti objavljena, ali ona ti je objavljena kao milost Gospodara tvoga, zato nikako ne budi nevjernicima saucesnik! /86/ I neka te oni nikako ne odvrate od Allahovih rijeci, kada ti se objave, i pozivaj Gospodaru svome i nikako ne budi od onih koji druge Njemu smatraju ravnim! /87/ I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega! Sve ce, osim Njegovog lica propasti! On ce suditi i Njemu cete se povratiti!" /88/
Uzviseni Allah obraca se Svome Poslaniku, neka je salavat i selam Boziji na njega, naredjujuci mu da priopci ono sto mu je poslano i da uci Kur'an ljudima i obavjestava ga da ce ga sigurno vratiti na mjesto povratka, a to je onaj svijet, te ce ga pitati o odgovornosti poslanstva koje mu je povjereno. Stoga Uzviseni Allah kaze:
"Onaj Koji ti objavljuje Kur'an sigurno ce te vratiti na mjesto povratka", tj. Onaj Ko ti je obaveznim ucinio da ga dostavis ljudima, "sigurno ce te vratiti na mjesto povratka", tj. na Sudnji dan, pa ce te pitati o tome, kao sto Uzviseni Allah kaze:
"I sigurno cemo pitati one kojima smo poslanike slali, a pitat cemo, doista, i poslanike." (7:6)
Buharija u objasnjenju u svome "Sahihu" navodi od Ibn-Abbasa: "u Meku", a tako prenosi i Nesai u tefsiru svoga "Sunena", kao i Ibn-Dzerir. Poput njih prenosi i El -'Avfi od Ibn-Abbasa: "Sigurno ce te vratiti na mjesto povratka", tj. sigurno ce te vratiti u Meku, kao sto te je i izveo iz nje.
Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Neima el-Karija da je on u pogledu rijeci Uzvisenog Allaha:
"sigurno ce te vratiti na mjesto povratka" rekao da se to odnosi na Jerusalem. Ovo Allah najbolje zna, a odnosi se na stav onih koji to tumace sa Sudnjim danom, jer je Jerusalem zemlja gdje ce se ljudi sakupiti i biti ponovno prozivljani, a Allah je Onaj Koji zna pravi odgovor.
Zajednicko svih misljenja je da je Ibn-Abbas to nekada tumacio kao njegovo vracanje u Meku, a to je osvojenje Meke, koje je kod Ibn-Abbasa predstavljalo znak da se Bozijem Poslaniku, s.a.v.s., priblizio sudjeni cas. Ibn-Abbas tumacio je suru:
"Kada Allahova pomoc i pobjeda dodju" da je to sudjeni cas za Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da mu najavljuje smrt. Nekada je to Ibn-Abbas tumacio kao Sudnji dan, a nekada kao Dzennet. Sva su misljenja medjusobno priblizna i svode se na to da je Sudnji dan "mjesto povratka".
Uzviseni rekao je:
"Reci: 'Gospodar moj dobro zna ko je na Pravom putu i ko je u ocitoj zabludi'", tj. Gospodar moj zna ko je od vas na Pravom putu i da li sam ja na Pravom putu, a saznat cete koga ceka sretan kraj. Zatim Uzviseni, podsjecajuci Svoga Vjerovjesnika na veliku blagodat koju je podario njemu i svim robovima kada im ga je ucinio Poslanikom, kaze: "Ti nisi ocekivao da ce ti Knjiga biti objavljena", tj. nisi pretpostavljao prije nego sto ti je data Objava da ce ti biti objavljena,
"ali ona ti je objavljena kao milost Gospodara tvoga", tj. Objava ti je data samo kao milost Uzvisenog Allaha prema tebi i prema svim robovima, zbog tebe, pa ti je stoga dodjeljena ova velika blagodat: "zato nikako ne budi saucesnik", tj. pomagac "nevjernicima", nego se razdvoji od njih, odbaci ih i okreni im ledja.
"I neka te oni nikako ne odvrate od Allahovih rijeci, kada ti se objave", tj. nemoj da na tebe utjece to sto oni odvracaju ljude od toga da te slijede, neka te to ne brine jer Allah uzdize tvoju rijec, podrzava tvoju vjeru i uzdize je nad ostalim vjerama. Stoga Uzviseni Allah kaze: "i pozivaj Gospodaru svome", tj. da se jedino On obozava i da Mu se ne pripisuje drug; "i nikako ne budi od onih koji druge Njemu smatraju ravnim!"
Uzviseni rekao je: "I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu!", tj. ne smatraj nikoga osim Njega dostojnim bozanstvenosti. Uzviseni kaze:
"Sve ce, osim Njegovog lica, propasti!", dajuci do znanja da je On Stalni, Vjecni, Vjecno Zivi, Koji ne umire, a pod rijecju "lice" podrazumijeva bit, tj. sve ce propasti osim Njega. Svaka bit je prolazna i kratkotrajna izuzev Njegove biti, neka je Uzvisen i Svet. On je Prvi i Posljednji, Onaj Koji je prije svake stvari i poslije svake stvari.
Uzviseni rekao je: "On ce suditi", tj. Njemu pripada sveukupna vlast i slobodno raspolaganje svime i niko ne moze promijeniti Njegovu odluku: "Njemu cete se povratiti!", tj. na Dan vaseg povratka, pa ce vas On nagraditi ili kazniti za vasa djela, za dobro - dobro, za zlo - zlo.
Kraj sazetog tumacenja sure
"El-Kasas" "Kazivanje".
Allahu pripada sveukupna hvala!
|
Pregled strana:
<<
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
>>
|
