| 18 EL - KEHF / PECINA |
Pripremio Nedzad ef. Becic 01.05.2003 |  |
18
EL - KEHF / PECINA
OBJAVLJENA U MEKI*, IMA 110 AJETA**
PREDANJA O NJENOJ VRIJEDNOSTI
Imam Ahmed biljezi od El-Berra’a da je rekao:
/85/ "Jedan je covjek ucio suru "El-Kehf" dok je u kuci bila njegova zivotinja, koja se odjednom preplasila, pa je pogledao i ugledao maglu ili oblak koji ga je bio natkrio. To je spomenuo Vjerovjesniku, s.a.v.s., a on mu je rekao: 'Uci, to je smirenost koja silazi prilikom ucenja Kur’ana ili koja silazi radi ucenja Kur’ana.'" Biljezi se kod Buharije i Muslima u hadisu Su‘beta, a ovaj covjek koji je ucio ovo poglavlje bio je Usejjid ibn el-Hudajr, kao sto je vec spomenuto u poglavlju El-Bekare".
Imam Ahmed biljezi od Ebu el-Derda‘a, r.a., a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji kaze:
/86/ "Ko nauci deset prvih ajeta iz poglavlja 'El-Kehf' bit ce sacuvan od Dedzala." Biljeze ga Muslim, Ebu-Davud, En-Nesai i Tirmizi kao hadis koji prenosi Katade. Tekst hadisa koga navodi Tirmizi je slijedeci:
/87/ "Ko nauci tri prva ajeta iz poglavlja 'El-Kehf'" i kaze: Hadis je hasen - sahih. Imam Ahmed takodjer biljezi od Ebu el-Derda‘a, r.a., a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao:
/88/ "Ko bude ucio deset posljednjih ajeta iz poglavlja 'El-Kehf' bit ce sacuvan od iskusenja Dedzdzala." Prenosi ga takodjer i Muslim i Nesai od Katade a kod Nesaije se kaze:
/89/ "Ko bude ucio deset ajeta iz poglavlja 'El-Kehf...' i spominje ostatak hadisa. El-Hakim biljezi u Svome "Mustedreku" od Ebu-Se’ida el-Hudrija, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/90/ "Ko bude ucio petkom poglavlje 'El-Kehf' dat ce mu se svjetlo izmedju dva petka", a zatim kaze: "Ovo je hadis autenticnog seneda, ali ga Buhari i Muslim ne uvrstavaju u svoje zbirke."
"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!"
"Hvaljen neka je Allah Koji Svome robu objavljuje Knjigu, i nije je dao iskrivljenu, nego /1/ ispravnu, da teskom kaznom, koju ce On dati, opomene, a da vjernike koji cine dobra djela divnom nagradom obraduje, /2/ u kojoj ce vjecno boraviti, /3/ i da opomene one koji govore: 'Allah je Sebi uzeo sina.' /4/ O tome oni nista ne znaju, a ni preci njihovi. Kako krupna rijec izlazi iz usta njihovih! Oni ne govore drugo do lazi!" /5/
Vec je spomenuto na pocetku ovog Tefsira da Uzviseni hvali Svoje Sveto i Uzviseno Bice, kod pocetka i svrsetka stvari. On je hvaljen u svakoj situaciji. Njemu je svaka hvala i na pocetku i na kraju. Zbog toga On Sebe hvali kod spustanja Svoje casne Knjige Svome plemenitom poslaniku Muhammedu, s.a.v.s. To je, doista, najveca blagodat kojom je Allah, dz.s., obdario stanovnike Zemlje, posto ih je izveo sa njim iz tmine na svjetlo, buduci da ga je ucinio ispravnom Knjigom, u kojoj nema iskrivljenja niti skretanja, vec upucuje na Pravi put jasno i nedvosmisleno, upozoravajuci nevjernike a obveseljavajuci vjernike. Zbog ovoga Uzviseni kaze:
"I nije je dao iskrivljenu", tj. potvorenu i falsifikovanu, vec: "ispravnu", tj. pravu: "da teskom kaznom, koju ce On dati, opomene", tj. da opomene njom one koji u nju ne vjeruju kaznom na ovom i na onom svijetu: "a da vjernike obraduje", one koji su obistinili svoju vjeru dobrim djelima:
"divnom nagradom”, tj. sevapom kod Allaha, "u kojoj ce boraviti", u svojoj nagradi, a to je Dzennet u kome ce vjecno biti:“vjecno“, stalno - bez prestanka.
Rijeci Uzvisenoga: "i da opomene one koji govore: 'Allah je Sebi uzeo sina.'" Ovaj se ajet odnosi na svakoga ko kaze ovo, bez obzira iz kojeg naroda bio, mada je njegova objava bila konkretno poradi idolopoklonika Arapa, buduci da su govorili: "Mi obozavamo meleke, a oni su Allahove kceri!" “O tome oni nista ne znaju”, o ovoj potvori i lazi: “a ni preci njihovi”, tj. njihovi prethodnici:
"Kako krupna rijec izlazi iz usta njihovih!" , nema joj oslonca izuzev u njihovom govoru, niti dokaza izuzev u njihovoj lazi. Zbog toga Uzviseni kaze:“Oni ne govore drugo do lazi!” Muhammed ibn Ishak spominje povod objavljivanja ovog ajeta, pa kaze - u rezimeu - od Ibn-Abbasa, r.a., koji kaze:
/91/ "Kurejsi su poslali En-Nadra ibn el-Harisa i ’Ukbe ibn Ebi-Mu’ajta zidovskim svecenicima u Medinu, rekavsi im: 'Pitajte ih o Muhammedu i opisite im njegova svojstva, jer su oni ti kojima je data knjiga (Ehlul-kitab) i oni posjeduju ono sto mi ne posjedujemo od znanja o vjerovjesnicima!' Krenuli su njih dvojica i dosli do Medine, a onda su pitali zidovske svecenike o Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., opisujuci im njegovu misiju i neki njegov govor. Rekli su im svecenici: 'Pitajte ga o troje, pa ako vas obavijesti o tome onda je on poslani vjerovjesnik. U suprotnom je covjek, lazac, pa odlucite o njemu kako hocete. Pitajte ga o mladicima koji su u davna vremena zivjeli, sta je s njima bilo, jer o njima kruzi cudna prica. Pitajte ga o covjeku koji mnogo putuje i koji je obisao i Istok i Zapad Zemlje, sta je s njim bilo? i pitajte ga o dusi, sta je to. Ako vas obavijesti o tome, onda je vjerovjesnik - slijedite ga!' Vratili su se En-Nadr i ’Ukbe Kurejsijama i obavijestili ih o onome sto su im rekli zidovski svecenici. Kurejsije su zatim dosli i pitali Vjerovjesnika, s.a.v.s., o tome, pa im je on rekao: 'Obavijestit cu vas sutra o onome o cemu ste me pitali', a nije rekao ako Bog da. Otisli su od njega. Proslo je petnaest noci a da mu se Dzibril nije pojavio sa objavom pa su stanovnici Meke digli uzbunu, rekavsi: 'Muhammed nam je obecao sutra dati informaciju, a danas je petnaesti dan u kojemu smo osvanuli a on nas ne obavjestava o onome cemu smo ga pitali.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., rastuzio se zbog zadrzavanja objave, bilo mu je tesko zbog onoga sto govore stanovnici Meke, a onda mu je dosao Dzibril od Allaha Uzvisenog sa poglavljem koje govori o stanovnicima pecine. U njemu je prigovor za njegovu tugu spram njih, obavjestenje o onome o cemu su ga pitali o mladicima, covjeku koji je mnogo putovao i o rijecima Allaha Uzvisenog:
'pitaju te o dusi.” /17:85/
"Pa zar ces ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj nece da povjeruju?/6/ Sve sto je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskusamo ljude ko ce se od njih ljepse vladati /7/ a Mi cemo nju i golom ledinom uciniti." /8/
Allah Uzviseni oraspolozuje Svoga Vjerovjesnika, s.a.v.s., u njegovom zaljenju za idolopoklonicima koji su ostavili vjeru i udaljili se od nje:
“Pa zar ces ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj nece da povjeruju?" Kaze: 'Nemoj upropastavati sebe potistenoscu i tugom!', tj. nemoj tugovati za njima, vec im dostavi Allahovu poslanicu, pa ,ko ide Pravim putem, on ce koristi imati, a ko luta, na svoju stetu luta, i neka ti ne bude tesko zbog njihove propasti!
“Sve sto je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskusamo ljude ko ce se od njih ljepse vladati”, tj. On je ucinio dunjaluk prolaznim boravkom, kratkotrajnim ukrasom i ucinio ga je kucom iskusenja, a ne kucom vjecnog boravka.
“a Mi cemo nju i golom ledinom uciniti.” Mi cemo uciniti, nakon njenog ukrasavanja, da bude rusevina i nistavilo, nece radjati na njoj nista niti ce biti od nje koristi. Povrsina zemlje bit ce gola ledina, tj. pustos na kojoj nece biti ni stabla ni rastinja. Zar neces obratiti paznju na rijeci Uzvisenoga:
“Kako oni ne vide da Mi gonimo kisu u ogoljelu zemlju, i cinimo da, uz pomoc njenu, nice rastinje kojim se hrani stoka njihova, a i oni sami - pa zasto nece da vide?!" /32:27/
"Mislis li ti da su samo stanovnici pecine i Rekima bili cudo medju cudima Nasim?" /9/ "Kad se nekoliko momaka u pecini sklonilo pa reklo: 'Gospodaru nas, daruj nam Svoju milost i pruzi nam u ovom nasem postupku smjernost.'" /10/ "Mi smo ih u pecini tvrdo uspavali za dugo godina", /11/ "poslije smo ih probudili da znamo (da bismo pokazali) koja ce od dvije skupine bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili." /12/
Ovo je Allahova sazeta vijest o kazivanju stanovnika pecine. On kaze: "Mislis li ti , o Muhammede:
"da su samo stanovnici pecine i Rekima bili cudo medju cudima Nasim?", tj. nije njihov slucaj neobicna u Allahovoj moci i snazi. Allahovo stvaranje nebesa i Zemlje, izmjena noci i dana, potcinjenost Sunca, Mjeseca, zvijezda i drugih velikih znamenja upucuju na Njegovu moc i ona su cudnija od vijesti o stanovnicima pecine. A sto se tice "El-Kehfa", to je pecina na brdu u koju su se sklonuli svi spomenuti mladici, a sto se tice "Rekima", El-Avfi prenosi od Ibn-
-Abbasa, r.a.: "To je dolina, u blizini Ejle." Dahhak kaze: "Kehf je pecina a Rekim je ime doline." Se’id Ibn-Dzubejr kaze: "Rekim je ploca od kamena na kojoj su ispisana kazivanja stanovnika pecine a zatim su je stavili na vrata pecine." Ibn-Dzerir kaze: "Rekim dolazi na oblik 'fe’il' u znacenju 'merkum/ numerisan', kao sto se kaze za ubijenog 'maktul' i 'katil' i njegov je izbor da ploca ovdje oznacava knjigu.
"Kad se nekoliko momaka u pecini sklonilo pa reklo: 'Gospodaru nas, daruj nam Svoju milost i pruzi nam u ovom nasem postupku smjernost.'”
Uzviseni obavjestava o mladicima koji su se sklonili od svoga naroda kako im oni ne bi vjerovanje doveli u iskusenje. Pobjegli su od njih, sklonivsi se u pecinu na brdu, kako bi se od njih sakrili, pa su rekli, nakon ulaska u nju:“Gospodaru nas, daruj nam Svoju milost”, tj. podari nam milost koja ce nas sakriti od naseg naroda:
"i pruzi nam u ovom nasem postupku smjernost", tj. ucini nas ishod pravilnim, kao sto se spominje u hadisu:
/92/ "A sto nam budes odredjivao kao sudbinu, ucini da nam svrsetak bude pravilan" (smjernost i uputa).
"Mi smo ih u pecini tvrdo uspavali za dugo godina", tj. kada su usli u pecinu dali smo im dugogodisnji san:“poslije smo ih probudili” , iz tog njihovog sna: da bismo pokazali koja ce od dvije skupine koje se razilaze u pogledu njih:
"bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili", da izracunaju koliko su godina proveli u toj pecini, tj. tacan vremenski period koji su proveli u pecini.
"A Mi tebi kazujemo vijest njihovu po Istini. Tu su bili mladici, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im Uputu jos vise povecali. /13/ Osnazili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli: 'Gospodar nas - Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se necemo pored Njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono sto je daleko od istine govorili. /14/ Narod ovaj nas je mimo Njega druge bogove prihvatio, zasto jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati? A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu? /15/ Kad napustite njih i one kojima se, a ne Allahu, klanjaju, sklonite se u pecinu, Gospodar vas ce vas miloscu Svojom obasuti i za vas ce ono sto ce vam korisno biti pripremiti."/16/
Ovdje se ukazuje na detalje kazivanja o stanovnicima pecine. Uzviseni spominje da su oni bili mladici, tj. omladina, a oni prihvataju Istinu bolje od staraca koji su bili uobrazeni i ogreznuli u krivoj vjeri. Zbog toga su najcesce oni koji su se odazvali Allahu i Njegovom Poslaniku bili upravo omladinci. Sto se tice staraca Kurejsa, vecina ih je ostala u staroj vjeri, a samo mali dio njih je presao na islam. Ovako Uzviseni obavjestava o stanovnicima pecine da su bili mladici i da su vjerovali u svoga Gospodara, tj. priznavali su Njegovu jednocu u svemu i svjedocili da nema drugog boga osim Allaha:“a Mi smo im Uputu jos vise ucvrstili.”
Neki ucenjaci, kao sto je Buhari i drugi, zakljucili su na temelju ovoga i slicnih ajeta, u pogledu povecanja imana i njegovog stepenovanja, da se on povecava i smanjuje. Zbog toga Allah kaze: "a Mi smo im Uputu jos vise povecali", kao sto kaze Uzviseni: "Sto se tice vjernika, njima je povecala vjerovanje" /9:124/ , i kao sto kaze:
“i da bi jos vise povecali vjerovanje koje vec imaju" /48:4/ I drugi ajeti koji upucuju na to. Receno je da su ovi mladici bili u krscanskoj vjeri. Medjutim, ocito je da su oni prethodili vremenu Isaa, a.s., na sto ukazuje briga jevreja o toj predaji. Vec je spomenuto od Ibn-Abbasa, r.a., da su Kurejsije poslali predstavnike zidovskim svecenicima u Medini da traze od njih neke stvari kojima bi iskusavali Allahovog poslanika, s.a.v.s.. Slali su ih potom da ga pitaju o vijesti oko ovih mladica, o vijesti Zul-Karnejna i o dusi, a ovo upucuje na to da je ovo bilo sacuvano u knjigama Ehlul-kitaba, a to je, opet, prethodilo krscanskoj vjeri, a Allah najbolje zna!
“Osnazili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli: 'Gospodar nas - Gospodar je nebesa i Zemlje.'" Uzviseni kaze: Ucinilil smo da budu strpljivi razilazeci se sa svojim narodom i napustajuci raskosan zivot, srecu i blagodati u kojima su bili. Neki od ranijih i kasnijih generacije spominju da su oni bili sinovi bizantijskih vladara i njihovih vodja. Napustili su svoj narod koji je obozavao kipove i sejtane i prinosio im zrtve. Imali su jednog vladara - nasilnika koji je to ljudima naredjivao.
Jednoga dana ljudi su izasli u povodu jednog njihovog praznika a sa njima i ovi mladici zajedno sa svojim roditeljima, gledajuci sta radi njihov narod cineci sedzdu i prinoseci zrtve drugome, a ne Allahu Uzvisenom, znajuci da to ne treba ciniti nikome izuzev Allahu - Stvoritelju nebesa i Zemlje, tako da se svaki od ovih mladica odvojio od njih. Prvi koji se odvojio od njih bio je jedan mladic koji je sjeo u hlad pod jedno stablo. Zatim mu je dosao drugi, a nakon toga treci - ne znajuci jedan za drugoga. Tu ih je sakupio jedino onaj Koji sakuplja njihova srca u imanu.
U muallek - hadisu koga biljezi Buhari od Aise, r.a., Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /93/ "Duse su regrutovana vojska. One koje se medjusobno poznaju sakupe se, a koje se ne prepoznaju razidju se." Hadis biljezi i Muslim merfu’-predanjem u svom "Sahihu" od Ebu-Hurejrea.
Svaki od njih je krio od svojih drugova- iz bojazni od njih - ono sto je osjecao, tako da nisu znali da su i drugi tako mislili sve dok jedan od njih nije rekao: "Znate, tako mi Allaha, o narode, da vas je nesto izvelo iz vaseg naroda, pa neka svako od vas otkrije tu stvar. "Drugi rece: "Mene sto se tice, ja sam, tako mi Allaha,vidio u cemu je moj narod i saznao sam da je to zabluda.A Onaj Koji Jedini zasluzuje da bude obozavan i da Mu se nista ne pripisuje je Allah, Koji je stvorio nebesa i Zemlju i sve sto je medju njima!"
I svaki od njih izrekao je ove rijeci tako da su se slozili oko jedne rijeci i postali jedna ruka i iskrena braca. Potom su uzeli sebi mjesto za molitvu na kojem ce se klanjati Allahu. Njihov narod je za njih saznao i prijavio njihovu aktivnost vladaru, koji ih je pozvao, pitao ih, a oni su mu odgovorili istinom i pozvali ga Allahu Uzvisenom, pa zbog toga Uzviseni o njima izvjestava rijecima:
“Osnazili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli: 'Gospodar nas - Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se necemo pored Njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono sto je daleko od istine govorili.'” , tj. neistinu, laz i potvoru.
“Narod ovaj nas je mimo Njega druge bogove prihvatio, zasto jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati?”, tj. zasto ne temelje ispravnost onoga sto zastupaju na jasnom, autenticnom argumentu?
“A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu“, tj. nema nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu. Vladar se naljutio na njih i naredio da im se skine ukrasena odjeca s njih koja je bila na njima, a odrazavala je ukras njihovog naroda, i zaprijetio im je sankcijama ukoliko se ne vrate u vjeru svoga naroda. A zatim im je dao vremena da analiziraju svoj postupak kako bi se vratili. Ovo je znak Allahove dobrote spram njih, jer su ovim odgadjanjem uspjeli pobjeci i skloniti svoje vjerovanje od iskusenja, sto znaci da je ovo dozvoljeno kada nastupi smutnja (anarhija) medju ljudima, kao sto se spominje u hadisu: /94/ "Uskoro ce biti najbolji imetak nekoga od vas stado koje ce napasati na vrhovima brda i pojilistima bjezeci sa svojom vjerom, plaseci se smutnji."
Nije dozvoljena izolacija u drugim prilikama izuzev u ovoj. Posto su oni cvrsto odlucili bjezati i Allah im je to dozvolio rijecima:
“Kad napustite njih i one kojima se, a ne Allahu, klanjaju”, tj. napustili ste ih sa vasom vjerom zbog njihovog obozavanja drugoga a ne Allaha, pa napustite ih, takodjer, i vasim fizickim bicima:
"sklonite se u pecinu, Gospodar vas ce vas miloscu Svojom obasuti”, tj. smilovat ce vam se i sakriti vas od vaseg naroda: ”i za vas ce pripremiti”, tamo gdje se nalazite: “ono sto ce vam korisno biti”, tj. stvar iz koje cete izvuci korist. Tada su pobjegli ka pecini, sklonili se u njoj, izgubivsi se svome narodu iz vida, pa ih je vladar trazio, ali je Allah vijest o njima zatajio, kao sto je ucinio sa Svojim vjerovjesnikom Muhammedom, s.a.v.s., i njegovim iskrenim prijateljem kada su se sklonili u pecinu, a Allah ucinio slijepim idolopoklonike u blizini njih dvojice, ne omogucivsi im puta do njih. Zbog toga Allahov Poslanik, s.a.v.s., i kaze svome prijatelju:
/95/ "Sta mislis, Ebu-Bekre, o dvojici sa kojima je Allah - treci?!" Takodjer, nema sumnje da je slucaj pecine Hira velicanstveniji, veci i cuveniji od kazivanja o stanovnicima pecine!
"I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se radja - obilazi pecinu s desne strane, a kada zalazi - zaobilazi je s lijeve strane, a oni su bili u sredini njezinoj. To je dokaz Allahov! Kome Allah ukaze na Pravi put, on ce Pravim putem ici , a koga u zabludi ostavi, ti mu neces naci zastitnika koji ce ga na Pravi put uputiti." /17/
U ovome je dokaz da je ova pecina bila okrenuta sjevernoj strani , jer je Uzviseni obavijestio da je Sunce ulazilo u nju, kada se radjalo i obilazilo je:
"...s desne strane", tj. smanjuje se sjena udesno, a to je kad god se Sunce izdigne na horizontu, smanji se njegova sjena tako da ne ostane nista od tih zraka za vrijeme zenita na mjestu slicnom ovome, pa zbog toga Uzviseni kaze:
“a kada zalazi - zaobilazi je s lijeve strane”, tj. ulazi u njihovu pecinu s lijeve strane od njihovog ulaza, a to je sa istocne strane, sto upucuje na ispravnost onoga sto smo rekli. Allah Uzviseni je vec obavijestio o tome i od nas zeli da to razumijemo i shvatimo, a nije nas obavijestio o mjestu te pecine i u kojoj drzavi se nalazi, buduci da od takve informacije koristi nema niti neke serijatske svrhe. Neki su mufessiri spomenuli mnoga misljenja u tom pogledu. Neki kazu da je to u Ejli, drugi u bizantijskoj drzavi, a treci da je to u Belkai, a Allah najbolje zna u kojoj je to Allahovoj zemlji! Da u tome ima neka vjerska korist, zasigurno bi nas Allah i njegov Poslanik, s.a.v.s., vec uputili na to. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /96/ "Nisam vam nista ostavio sto ce vas pribliziti Dzennetu i udaljiti vas od Vatre a da vas nisam obavijestio o tome."
“a oni su bili u sredini njezinoj “, tj. unutar njezinog prostranstva kako ih ne bi nasli: “To je dokaz Allahov!”, buduci da ih je uputio na ovu pecinu u kojoj ih je ucinio zivima, i da im je ulazilo sunce i vazduh i ocuvala se njihova tijela. Zatim Uzviseni kaze: "Kome Allah ukaze na Pravi put, on ce Pravim putem ici.” On je Taj koji je uputio ove izmedju njihova naroda na Pravi put, a koga Allah uputi - on je upucen, a koga u zabludi ostavi - upucivaca mu nema.
"I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruzenih prednjih sapa, na ulazu je lezao; da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio." /18/
Posto ih je Allah uspavao, zelio je - slava neka je Njemu - da njihove oci, dok spavaju, budu otvorene, pa zbog toga i kaze:
“i pomislio bi da su budni, ali oni su spavali”, zatim kaze:
"Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu.” Ibn-Abbas, r.a., kaze: "Da se nisu prevrtali, rastocila bi ih zemlja/ istruhli bi."
"...a pas njihov, opruzenih prednjih sapa, na ulazu je lezao." El-vesid/ulaz, pecina, vrata pecine, tj. njihov pas je lezao podvivsi noge na ulazu, kao sto obicno psi cine. On je sjedio, zapravo, napolju ispred ulaza, zato sto /97/ "meleki ne ulaze u kucu u kojoj ima pas", kao sto se spominje u "Sahihu", a u drugom predanju koje je dobro dodaje se jos: /98/ "ili slika ili necista osoba (dzunup) ili kafir."
Njihov bereket je zahvatio njihovog psa, pa je i njega savladao san kao sto je i njih savladao u takvom stanju. U ovome se primjecuje korist druzenja sa odabranima, pa je zbog toga i ovom psu ostao pomen, vijest i znacaj.
“da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio." Uzviseni je unio u njih strah kako niko ne bi pogledao u njih a da ga strah i zacudjenost ne bi uhvatila, kako se niko ne bi njima priblizio i kako ih niko ne bi dodirnuo sve dok se ne postigne rok odredjeni i dok se ne zavrsi njihovo spavanje onoliko koliko je Allah Uzviseni zelio da bude, s obzirom da je u tome mudrost i jasan dokaz i ogromna milost.
"I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedni druge pitali. 'Koliko ste ovdje ostali?' - upita jedan od njih. 'Ostali smo dan ili dio dana' - odgovorise. -Gospodar vas najbolje zna koliko ste ostali' - rekose. 'Posaljite jednog od vas s ovim srebrenjacima vasim u grad, pa nek vidi u koga je najcistije jelo i neka vam od njega donese hrane i neka bude ljubazan i neka nikome ne govori nista o vama, /19/ jer, ako oni doznaju za vas, kamenovat ce vas ili ce vas na silu u svoju vjeru obratiti, i tada nikad necete ono sto zelite postici!'"/20/
Uzviseni kaze: Kao sto smo ih uspavali, probudili smo ih zdravih tijela, kose i koze a nisu izgubili nista od stanja i likova, i to sve nakon 309 godina, pa su zbog toga medjusobno pitali jedni druge:“Koliko ste ovdje ostali?”, tj. spavali.
"'Ostali smo dan ili dio dana' - odgovorise", jer su usli u pecinu bio pocetkom dana, a probudili se krajem dana, pa su zbog toga kazali:
"'...ili dio dana' - odgovorise. 'Gospodar vas najbolje zna koliko ste ostali'", tj. Allah najbolje zna vasu stvar i, kao da ih je zadesila neka vrsta neodlucnosti o trajanju njihovog sna, zatim su se povratili onome sto im je bilo vaznije, a to su njihove potrebe za hranom i vodom, pa su rekli: "Posaljite, jednog od vas s ovim srebrenjacima vasim”, tj. sa srebrnim novcem. Naime, kada su se oni sklonili u pecinu ponijeli su sa sobom srebrenjake od svojih kuca za svoje potrebe: إل“u grad”, iz koga su izasli:
“pa nek vidi u koga je najcistije jelo”, tj. najbolje jelo: “I neka bude ljubazan“, u svom izlasku, odlasku, kupovini i povratku: "i neka ne govori", tj. neka ne obavjestava:
"nikome nista o vama, jer, ako oni doznaju za vas kamenovat ce vas", tj. ako saznaju za vase mjesto:
"ili ce vas na silu u svoju vjeru obratiti", Dikjanosovi podanici nece ih prestati muciti sve dok ih ne vrate u njihovu vjeru u kojoj se nalaze ili dok ne umru. Ako oni pristanu vratiti se u nevjerstvo, nema im uspjeha ni na ovom ni na buducem svijetu. Zbog toga kaze: "i tada nikad necete ono sto zelite postici!"
"I Mi smo, isto tako, ucinili da oni za njih saznaju, da bi se uvjerili da je istinito Allahovo obecanje i da u Cas ozivljenja nema nikakve sumnje, kada su se izmedju sebe o njima raspravljali, i rekli: 'Sagradite na ulazu u nju ogradu, Gospodar njihov najbolje zna ko su oni.' A onda oni do cijih se rijeci najvise drzalo rekose: 'Napravit cemo na ulazu u nju bogomolju!"/21/
Uzviseni kaze:“i Mi smo, isto tako, ucinili da oni za njih saznaju”, tj. otkrili smo ih ljudima:
“da bi se uvjerili da je istinito Allahovo obecanje i da u Cas ozivljenja nema nikakve sumnje." Vise pripadnika prvih generacija (selef) spominje da je ljude toga vremena zadesila sumnja u prozivljenje i Sudnji dan. Neki od njih tvrdili su da ce duse biti prozivljene bez tijela pa je Allah prozivio stanovnike pecine kao dokaz i znamenje toga.
Posto je jedan od njih otisao da kupi hranu, usao je u grad koji nije mogao prepoznati: vidio je drugi grad i druge ljude, pa je pomislio da je poludio, a ustvari njemu nije bilo nista, vec su se ljudi promijenili iz stoljeca u stoljece i iz generacije u generaciju. Smatrao je da treba pozuriti sa izlaskom iz ovoga grada, a onda se uputio ka covjeku koji prodaje hranu kako bi mu platio ono sto je imao kod sebe. Kada je taj covjek vidio njegov novac, zacudio se njegovom izgledu i predao ga svome susjedu, a onda su ga medjusobno jedan drugom dodavali i govorili: "Ovaj je vjerovatno nasao blago." Pitali su ga o njegovoj situaciji kao i o tome odakle mu novac, pa im je on rekao: "Ja sam stanovnik ovoga grada ciji je vladar Dikjanos. Sinoc sam ga napustio." Smatrali su da je lud, pa su ga odveli svome vladaru koji ga je pitao o njegovom stanju o cemu ga je ovaj obavijestio tako da je vladar ostao zbunjen u situaciji u kojoj se nasao. Vladar toga mjesta zajedno sa svojim stanovnistvom ustao je i krenuo do pecine do koje ih je doveo ovaj mladic pri tome im rekavsi: "Dopustite mi da prije udjem i obavijestim svoje drustvo koje se nalazi unutra." Usao je u pecinu, i kako kazu, a da oni uopce nisu znali kako. Allah im je sakrio vijest o njima. Drugi kazu: Usli su im i vidjeli ih. Vladar im je selam nazvao i zagrlio ih, a sam je bio musliman - prema onome kako se navodi. Obradovali su mu se, ljubazno s njim razgovarali, pozvali ga i selam mu nazvali, a onda se vratili svojim lezajevima, pa ih je Uzviseni usmrtio. A Allah najbolje zna!
To sto su ljudi toga vremena vidjeli stvarnost Stanovnika pecine dokaz je za muslimane toga vremena kao i dokaz protiv poricatelja prozivljenja i idolopoklonike medju njima.
“kada su se izmedju sebe o njima raspravljali”, tj. o stvarima Sudnjeg dana - ko je u njega vjerovao a ko ga je poricao"i rekli", tj. muslimani izmedju njih:
"Sagradite na ulazu u nju ogradu, Gospodar njihov najbolje zna ko su oni", tj. zatvorite ulaz njihove pecine i ostavite ih u njihovom stanju:“A onda oni do cijih se rijeci najvise drzalo rekose“, tj. ljudi od rijeci i autoriteta: "Napravit cemo na ulazu u nju bogomolju!" Ovaj njihov prijedlog nije pohvaljen jer protivrjeci rijecima Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: /99/ "Allah je prokleo zidove i krscane koji su uzeli grobove svojih vjerovjesnika kao bogomolje", upozoravajuci sta su ucinili.
"Neki ce reci: 'Bila su trojica, pas njihov je bio cetvrti', a neki ce govoriti: 'Bila su peterica, pas njihov je bio sesti', nagadjajuci ono sto ne znaju, dok ce neki reci: 'Bila su sedmerica, a pas njihov bio je osmi.' Reci: 'Gospodar moj najbolje zna njihov broj, samo malo njih to zna. Zato ne raspravljaj o njima osim povrsno, i ne pitaj o njima od njih nikoga!'"/22/
Allah Uzviseni iznosi tri pretpostavke o broju stanovnika pecine i to upucuje na to da nije bilo cetvrtog misljenja. Nakon sto je prva dva misljenja proglasio slabim rijecima: “nagadjajuci ono sto ne znaju”, tj. rijecima bez podloge, govori o trecem misljenju i o njemu suti ili ga konstatira rijecima:“a pas njihov bio je osmi", sto upucuje na njegovu tacnost i da se to stvarno desilo.
Rijeci Uzvisenog: "Reci: 'Gospodar moj najbolje zna njihov broj'", upucuju da je najbolje, kao i u ovom primjeru, pripisivanje znanja Allahu Uzvisenom, posto nema potrebe raspravljanja o slicnim stvarima bez znanja. Ako dobro poznajemo neku stvar - reci cemo je, a ako ne poznajemo - presutjet semo je.
"samo malo njih to zna", od ljudi. Katade kaze: "Ibn-Abbas, r.a., rekao je: 'Ja sam jedan od te male grupe koju je Allah ucinio izuzetkom, i kazem da ih je bilo sedam.'" Sto se tice njihovih imena, ne postoji vjerodostojna predaja o tome. Vecina ovih predaja jesu predaje nastale kod Ehlul-kitaba a i znanje njihovih imena ne rezultira velikom koristi, zato sto je Uzviseni rekao:
"Zato ne raspravljaj o njima osim povrsno", tj. lagano, blago:
“i ne pitaj o njima od njih nikoga!”, tj. oni nemaju o tome znanja, a ono sto je kod njih ne naslanja se na nepogresiv govor, a Allah ti je , o Muhammede,objavio istinu o kojoj sumnje niti dileme nema. Ona ima prvenstvo i presudnu rijec nad svim knjigama i misljenjima.
"I nikako za bilo sta ne reci: 'Uradit cu to sigurno sutra!' - ne dodavsi: /23/ 'Ako Bog da!' A kada zaboravis, sjeti se Gospodara svoga i reci: 'Gospodar moj ce me uputiti na ono sto je bolje i korisnije od ovoga.'"/24/
Ovo je uputa Uzvisenoga za onoga koji odluci da ucini nesto u buducosti. On to, naime, treba obaviti osjecajuci se ovisnim o Onome Koji poznaje tajne. Vec je spomenut na pocetku ovog poglavlja povod za objavljivanje ovog ajeta u vezi sa govorom Vjerovjesnika, s.a.v.s., kada je bio upitan o kazivanju o stanovnicima pecine: "Sutra cu vam odgovoriti". Zato je objava kasnila 15 dana. Spomenuli smo to, sazeto, na pocetku poglavlja.
“A kada zaboravis, sjeti se Gospodara svoga”, tj. kada zaboravis da kazes: "Ako Bog da" za nesto sto ces uraditi u buducnosti, onda reci: "Ako Bog da" kada se sjetis. Ovo kazu Ebu el-Alijeh i Hasan el-Basri. Ibn-Abbas, r.a., kaze: "Covjek koji se zaklinje za nesto ima pravo da kaze: 'Ako Bog da (Insallah)', makar se to ocekivalo i za godinu dana."
"i reci: 'Gospodar moj ce me uputiti na ono sto je bolje i korisnije od ovoga'“, tj. ako budes upitan o necemu sto ne znas, pitaj Allaha Uzvisenog o tome i Njemu se okreni, uputit cete na ispravnost i razboritost u tome. A Allah najbolje zna!
"A oni su ostali u pecini svojoj tri stotine i jos devet godina." /25/ "Reci: 'Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve cuje! Oni nemaju drugog zastitnika osim Njega, a On ne uzima nikoga u vlasti Svojoj za ortaka.'" /26/
Uzviseni obavjestava svoga Poslanika, s.a.v.s., o vremenskom periodu boravka stanovnika pecine u njihovoj pecini od trenutka uspavljivanja do trenutka kada ih je Allah, dz.s., prozivio i momenta kada su ih otkrili stanovnici grada toga vremena. Ostali su tri stotine godina racunajuci po suncevom kalendaru, sto je jednako periodu od tri stotine i devet godina lunarnog kalendara. Razlika izmedju svakih stotinu godina Suncevog i lunarnog kalendara je tri godine, i zato Uzviseni kaze: “tri stotine i jos devet godina.”
Rijeci Uzvisenog: "Reci: 'Allah najbolje zna koliko su ostali'” znace: Ako budes upitan o tome koliko su boravili u pecini, a ne budes imao znanje niti objavu od Allaha o tome, ne pru`aj im nista, vec reci kao sto se ovdje kaze:
"Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna", tj. to ne zna niko osim Njega i onoga kome On to otkrije od Svojih robova. Ovo je ono sto smo rekli a rekli su to i drugi mufessiri, kao Mudzahid i drugi, iz prvih i kasnijih generacija (selef i halef).
” Kako On sve vidi, kako On sve cuje!", tj. niko od Allaha bolje ne vidi i bolje ne cuje.“Oni nemaju drugog zastitnika osim Njega, a On ne uzima nikoga u vlasti Svojoj kao ortaka." Uzvisenom pripada stvaranje i naredba i niko ne moze Njegovu presudu pobiti, a On nema pomagaca, saucesnika niti savjetnika. Uzvisen je Allah i cist od onoga sto Mu pripisuju.
“A ti kazuj iz Knjige Gospodara svoga ono sto ti se objavljuje, Njegovim rijecima nema preinacitelja, i ti, osim kod Njega, neces naci utocista nikakva." /27/ "Budi cvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navecer u zelji za Licem Njegovim, i ne skidaj ociju svojih s njih iz zelje za sjajem u zivotu na ovome svijetu, i ne slusaj onoga cije smo srce da Nas spominje nehajnim ucinili, koji strast svoju slijedi i ciji su postupci daleko od razboritosti." /28/
Uzviseni naredjuje svome Poslaniku, s.a.v.s., ucenje Njegove casne Knjige i njeno dostavljanje ljudima:
"Njegovim rijecima nema preinacitelja”, nema onoga ko ce ih promijeniti, izvitoperiti i falsificirati:“I ti, osim kod Njega, neces naci utocista nikakva”, tj. azila.
Ibn-Dzerir kaze: "Allah kaze: 'Ako ti, Muhammede, ne budes kazivao iz Knjige tvoga Gospodara ono sto ti se objavljuje, neces naci nikakvo skloniste od Allaha”, kao sto kaze Uzviseni:
"O Poslanice, kazuj ono sto ti se objavljuje od Gospodara tvoga - ako ne ucinis, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu - a Allah ce te od ljudi stititi."/5:67/
"Budi cvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navecer u zelji za Licem Njegovim", tj. druzi se i sjedi sa onima koji Allaha spominju, koji izgovaraju 'La ilahe illallah', koji izgovaraju 'Elhamdulillah', 'Subhanallah', 'Allahu Ekber' i koji Ga od Njegovih robova, mole ujutro i navecer, svejedno bili siromasni ili bogati, jaki ili slabi. Muslim biljezi u svom "Sahihu" od Sa’da Ebi-Wekkasa, r.a., da je rekao: /100/ "Bilo nas je sesterica sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., kada su mu idolopoklonici rekli: 'Otjeraj ove da se ne ohole protiv nas!'" Rekao je: Bio sam ja, Ibn-Mes’ud, Bilal, jedan covjek iz Huzejla i dvojica ljudi kojima sam imena zaboravio, pa je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., na um palo ono sto je Allah htio da mu na um padne i o tome je u sebi razmisljao, dok Allah Uzviseni nije objavio:
“i ne tjeraj od sebe one koji se ujutru i navecer Gospodaru svome mole u zelji za Licem Njegovim."/6:52/ Ovo biljezi samo Muslim,bez Buharije.
Hafiz Ebu Bekr el-Bezar prenosi da su Ebu-
Hurejrea, r.a., i Ebu-Se’id, r.a., rekli: /101/ "Dok je jedan covjek ucio poglavlje 'El-Hadzdz' ili 'El-Kehf' dosao je Allahov poslanik, pa je zasutio. Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Ovo je skup za koji mi je naredjeno da budem sa njima.'"
Taberani biljezi od Abdurrahmana ibn Sehla ibn Hunejfa da je rekao: /102/ "Objavljeno je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., dok je bio u jednoj od svojih soba:
"Budi cvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navecer", pa je izasao trazeci ih. Nasao je ljude koji su spominjali i slavili Allaha Uzvisenog; medju njima je bilo onih razbarusene kose, grube koze i ljudi sa samo jednim komadom odjece. Kada ih je vidio, sjeo je sa njima i rekao: 'Hvala Allahu Koji je stvorio mome ummetu one za koje mi je naredio da se s njima strpim.'"
“i ne skidaj ociju svojih s njih iz zelje za sjajem u zivotu na ovome svijetu”, Ibn-Abbas, r.a., kaze: "Nemoj prolaziti pokraj njih drugima, tj. trazeci zamjenu za njih u uglednim i bogatim:
"i ne slusaj onoga cije smo srce da Nas spominje nehajnim ucinili”, tj. koga je ovaj svijet zabavio od vjere i robovanja Njegovom Gospodaru: “i ciji su postupci daleko od razboritosti”, tj. njegova djela i praksa su besmisleno pretjerivanje i propast. Ti ne budi pokoran njemu, ne poklanjaj mu ljubav niti voli njegov put i nemoj biti sretan u onome u cemu se on nalazi.
"I reci: 'Istina dolazi od Gospodara vaseg, pa ko hoce - neka vjeruje, a ko hoce - neka ne vjeruje!' Mi smo nevjernicima pripremili Vatru ciji ce ih plamen sa svih strana obuhvatiti; ako zamole pomoc, pomoci ce im se tekucinom poput rastopljene kovine koja ce lica ispeci. Uzasna li pica i grozna li boravista!"/29/
Uzviseni govori svome Poslaniku, s.a.v.s.: I reci, Muhammede, ljudima: Ovo s cime sam vam dosao od vaseg Gospodara je istina o kojoj nedoumice niti sumnje nema "pa ko hoce - neka vjeruje, a ko hoce - neka ne vjeruje.” Ovo je nacin prijetnje i strasnog obecanja. Zbog toga Uzviseni kaze: “Mi smo pripremili”, tj. postavili zamku: "nevjernicima”, koji ne vjeruju Allaha, Njegovog Poslanika, s.a.v.s., i Njegove Knjige:
"Vatru ciji ce ih plamen sa svih strana obuhvatiti”; tj. njen (plameni) zid. Ibn-
-Dzurejdz kaze: Ibn-Abbas, r.a., rekao je: "Ograda (zid) od vatre."
"...ako zamole pomoc, pomoci ce im se tekucinom poput rastopljene kovine koja ce lica ispeci.“ Ibn-Abbas, r.a., kaze: "El-muhl je: gusta tekucina, kao natalozeno ulje, tj. talog od ulja, a ono je crno, smrdljivo, gusto, vrelo, pa zbog toga Uzviseni kaze: "koja ce lica ispeci”, zbog svoje vreline, kada htjedne nevjernik da je popije i priblizi je svome licu - ispeci ce ga sve dok mu koza lica ne padne u tu tekucinu. "Uzasna li pica", tj. uzasno li je ovo pice, kao sto Uzviseni kaze u drugom ajetu:
”koji ce se uzavrelom vodom pojiti, koja ce im crijeva kidati." /47:15/
"...i grozna li boravista", tj. grozna li je vatra kao mjesto boravka, mjesto sastajanja i mjesto druzenja! Kao sto Allah kaze u drugome ajetu:“...on je (Dzehennem) ruzno prebivaliste i boraviste.” /25:66/
"One koji budu vjerovali i dobra djela cinili - Mi doista necemo dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela cinio /30/- cekaju sigurno edenski vrtovi, kroz koje ce rijeke teci, u njima ce se narukvicama od zlata kititi i u zelena odijela od dibe i kadife oblaciti, na divanima ce u njima naslonjeni biti. Divne li nagrade i krasna li boravista!"/31/
Nakon sto je Uzviseni spomenuo stanje nesretnika, spominje i sretnike koji vjeruju u Allaha, smatraju istinitim poslanike, onako kako su dolazili, i koji su radili ono sto su im naredjivali od dobrih djela. Oni ce zadobiti edenske vrtove i oni ce im biti boraviste:
“kroz koje ce rijeke teci”, ispod njihovih soba i boravista: “kitit ce se”, ovo je od rijeci (nakit): "u njima narukvicama od zlata.” A na drugom mjestu kaze "Biserom ukrasenim, kititi, a haljine ce im, u njima, od svile biti" /35:33/, a onda Uzviseni podrobno rasclanjuje:
"i u zelena odijela od dibe i kadife oblaciti." Diba je tanka, mehka odjeca, poput kosulje, i s njom se slicno postupa, a sto se tice kadife, ona je gusti brokat koji se sija.
“na divanima ce u njima naslonjeni biti”, tj. naslonjacima. Rijec je mnozina od rijeci a to je lezaj u sobi mladenaca.
“Divne li nagrade i krasna li boravista", tj. divna li je nagrada Dzennet za njihova djela i dobrog li boravista, odmaralista i mjesta.
"I navedi im kao primjer dva covjeka: jednom od njih smo dva vrta lozom zasadjena dali i palmama ih opasali, a izmedju njih njive postavili." /32/ "Oba vrta davala su svoj plod, nicega nije manjkalo, a kroz sredinu njihovu smo rijeku proveli." /33/ "On je i drugih plodova imao, i rece drugu svome, dok je s njim razgovarao: 'Od tebe sam bogatiji i jaceg sam roda!'", /34/ "i udje u vrt svoj, cineci nasilje sebi, govoreci: 'Ne mislim da ce ovaj ikada propasti, /35/ i ne mislim da ce Smak svijeta ikada dosi; a ako budem vracen Gospodaru svome, sigurno cu nesto bolje od ovoga naci.'"/36/
Uzviseni, nakon spominjanja oholih idolopoklonika koji su bili u drustvu slabih i siromasnih muslimana i uzdizali se oholo spram njih u imetcima i porijeklu -navodi im primjer dvojice ljudi od kojih je jednom Allah dao dvije basce, odnosno dva vrta lozom zasadjena, opasana palmama, a u njima su bili i usjevi i sve je bilo izuzetno plodno. Pa zbog toga Uzviseni kaze:
“Oba vrta su davala svoj plod”, tj. nicali su plodovi: "nicega nije manjkalo", nista nije nedostajalo:
“a kroz sredinu njihovu smo rijeku proveli", tj. rijeke su u tim vrtovima bile razmjestene na sve strane. "On je i drugih plodova imao.” Rijec je u znacenju mnozine, tj.plodovi. "i rece drugu svome, dok je s njim razgovarao”, tj. dok je snjim raspravljao i svadjao se, uzdizuci se nad njim: "Od tebe sam bogatiji i jaceg sam roda", tj. imam vise sluga, robova i djece.
"i udje u vrt svoj, cineci nasilje sebi", tj. sa svojim nevjerstvom, prkosom, oholoscu, silom i nijekanjem Povratka:
"Ne mislim da ce ovaj ikada propasti", a to je njegova samoobmana, nakon sto je vidio u basci usjeve, plodove, stabla i rijeke koje svuda teku, misleci da to nikada nece nestati, potrositi se, propasti niti se unistiti. To se javilo zbog manjkavosti njegove pameti i slabosti njegovog uvjerenja u Allahovu egzistenciju, zbog njegove opcinjenosti zivotom na ovome svijetu i njegovim ljepotama, kao i usljed nevjerovanja u drugi svijet. Zbog toga kaze: "i ne mislim da ce Smak svijeta ikada doci", tj. da ce se ikada dogoditi:
"a ako budem vracen Gospodaru svome, sigurno cu nesto bolje od ovoga naci", tj. ako i bude povratka Allahu, imat cu kod Gospodara svoga ljepsu srecu i uspjeh od ovoga, jer da nije moga dostojanstva kod njega ne bi mi ni ovo dao.
"I rece mu drug njegov,dok je s njim razgovarao: 'Zar ne vjerujes u Onoga Koji te je od Zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim covjekom ucinio?" /37/ Sto se mene tice, On, Allah, moj je Gospodar i ja Gospodaru svome ne smatram ravnim nikoga. /38/ A zasto nisi, kad si u vrt usao, rekao: 'Masallah! Moc je samo u Allaha!' Ako vidis da je u mene manje blaga i manje roda nego u tebe, pa Gospodar moj moze mi bolji vrt od tvoga dati, /39/ a na tvoj nepogodu sa neba poslati, pa da ostane samo klizava ledina bez icega, /40/ ili da mu voda u ponor ode pa da je ne mognes pronaci nikada.'" /41/
Uzviseni saopcava kako vjernik savjetuje svoga sagovornika nastojeci da ga odvrati od nevjerovanja u Allaha, dz.s., i od zablude. "Zar ne vjerujes u Onoga Koji te je od zemlje stvorio?” Ovo je zamjerka i smatranje nijekanja svog Gospodara velikom i opasnom stvari. Tako Allah, dz.s., kaze: "Kako vi poricete Allaha, a bili ste mrtvaci pa vas je On prozivio?", tj. kako da nijecete vaseg Gospodara, a imate jasne i ocite dokaze? Niko ih poricati ne moze jer ih osobno pozna. Svako stvorenje zna da nije postojalo i da svoju egzistenciju ne temelji ni na kakvom stvorenju jer su ona sva slicna i zna da je oslonac njegovoj egzistenciji u njegovom Stvoritelju, a to je Allah, dz.s., drugog Boga nema osim njega, Stvoritelja svega. Zato vjernik kaze: "Sto se mene tice, On, Allah, moj je Gospodar", tj. ja ne kazem ono sto ti govoris, vec priznajem Allaha, dz.s., Njegovu jednocu i gospodarstvo, "I ja Gospodaru svome ne smatram ravnim nikoga." Samo je On Obozavani, Koji druga nema. Zatim kaze:
"A zasto nisi, kada si u svoj vrt usao, rekao: 'Masallah! Moc je samo u Allaha!' Ako vidis da je u mene manje blaga i manje roda nego u tebe", tj. kada si usao u vrt, vidio ga i zadivio se, zasto se nisi zahvalio Allahu, dz.s., na blagodatima, Koji ti je, mimo druge, imetak i djecu dao. Zasto tada nisi rekao: "Masallah! Moc je samo u Allaha." U sahih-hadisu navodi se da je Boziji Poslanik, s.a.v.s., rekao Ebu-Musau: /103/ "Da te uputim na jednu od dzenetskih riznica? Ona glasi: 'Moc i snaga je samo u Allaha.'" Uzviseni kaze:
"Pa, Gospodar moj moze meni dati bolji vrt od tvoga", tj. na ahiretu, "a poslati na njega", tj. na tvoj vrt na dunjaluku, za koga vjerujes da ne moze propasti i nestati, "nepogodu sa neba", tj. ogromnu kisu koja ce iz korijena iscupati rastinje i drvece u njemu. Na kraju zakljucuje:
"...pa da ostane klizava ledina, bez icega", tj. pustara na kojoj koraci nisu stabilni,
"ili da mu voda u ponor ode", tj. nestane u zemlji, kako na drugom mjestu Uzviseni kaze:
"Reci: 'Sto mislite, ako vam voda postane ponorena, ko ce vam tekucu vodu dati?'", tj.ako ode i otece. Rijec infinitiv je u znacenju sto pojacava isto znacenje.
"I propadose plodovi njegovi i on poce krsiti ruke svoje zaleci za onim sto je na njega utrosio a loza se bijase povaljala po podupiracima svojim - i govorase: 'Kamo srece da Gospodaru svome nisam smatrao nikoga ravnim!' /42/ I nije imao ko bi mu mogao pomoci, osim Allaha; a sam sebi nije mogao pomoci. /43/ Tada moze pomoci samo Allah, Istiniti, On daje najbolju nagradu i cini da sve na najbolji nacin okonca." /44/
Uzviseni kaze: "I propadose plodovi njegovi", tj. njegova imovina i njegovi plodovi. Rijec je o nevjerniku koga je vjernik opominjao, strahujuci od slanja moguce nesrece na njegov vrt, kojim je bio zaslijepljen i koga je obozavao mimo Allaha, dz.s., "Krsio je ruke svoje zaleci za onim sto je na njega utrosio", tj. udarao je jednom drugu ruku sklapajuci ih i zaleci te uzdisuci za imetkom koji mu je nestao iz vrta. Govorio je:
"Kamo srece da Gospodaru svome nisam smatrao nikoga ravnim. I nije bilo nikoga", tj. ni prijatelja ni potomka"
"da mu pomogne osim Allaha; a sam sebi nije mogao pomoci. Tada moze pomoci samo Allah, Istiniti." Onog trena kada stigne kazna, bio neko vjernik ili nevjernik, on se vraca Allahu, dz.s., trazi Njegovu pomoc i pokorava Mu se. Uzviseni kaze:
"Pa kada vide nasu moc, povicu: 'Mi jedino u Allaha vjerujemo, a poricemo sve sto smo Mu kao rivale pripisivali.'" Neki u rijeci stavljaju kesru na "و" u znacenju da tada sudi samo Allah, Istiniti, a drugi u rijeci na stavljaju kesru, smatrajuci je Allahovim, dz.s., svojstvom. "On daje najbolju nagradu", tj. najbolje nagradjuje, "i najbolje sve okonca", tj. djela koja pripadaju Allahu, dz.s., najbolja su a njihov kraj je pohvalan i poucan.
"Navedi im kao primjer da je zivot na ovom svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spustamo, ipak postane suho i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve moze. /45/ Imetak i sinovi ukras su u zivotu na Ovom svijetu, a dobra djela koja ostaju, bit ce od Gospodara tvoga bolje nagradjena i ono u sto se covjek moze pouzdati."/46/
Uzviseni kaze: "Navedi im", o Muhammede, "kao primjer, da je zivot na ovom svijetu" po svom nestanku, prolaznosti i prestanku
"kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi sa neba spustamo", tj. sve sjemenke sto poniknu i pokazu ljepotu pa ih ukrasi sjaj i svjezina "ipak postane suho", tj. sasusene. "Vjetrovi ga raznesu", tj. rasture ga tamo i ovamo. "Allah sve moze", tj. Allah, dz.s., obuhvata Svojom moci svako stanje i situaciju. Mnogo puta Allah, dz.s., navodi primjer ovosvjetskog zivota na ovakav nacin. Tako u suri "Junus", Uzviseni kaze:
"Zivot na ovom svijetu slican je bilju zemaljskom na koje Mi spustimo sa neba kisu s kojom se ono izmijesa, kojim se onda hrane ljudi i stoka." U hadisu se kaze: /104/ "Ovaj svijet je sladak i primamljiv." Uzviseni dalje kaze:
"Bogatstvo i djeca ukras su zivota na ovome svijetu", ili
"Zaista su bogatstvo i djeca iskusenje, a samo je kod Allaha velika nagrada", tj. priblizavanje Allahu, dz.s., i ibadet Njemu je bolji od zaokupljenosti njima, njihovog umnozavanja i pretjerane ljubavi prema njima. Zato, Allah, dz.s., kaze:
"Dobra djela koja vjecno ostaju, bit ce od Gospodara tvoga bolje nagradjena i ono u sto se covjek moze pouzdati." Ibn-Abbas, Se‘id Ibn-Dzubejr i mnogi iz prvih generacija (selef) vele: Rijeci znace pet dnevnih namaza. Ahmed biljezi od Harisa Osmanovog, r.a., roba, slijedece: /105/ Jednog dana Osman je sjeo (radi abdesta) a mujezin od koga je on zatrazio posudu sa vodom u kojoj je, mislim, bilo vode jedan mudd (koliko moze stati u sastavljene sake) mu je prisao. Abdestio se, a zatim rekao: Vidio sam Allahovog Poslanika da se ovako abdesti; nakon cega nam je rekao: 'Ko se ovako abdesti, a zatim klanja podne-namaz, oprosteni su mu grijesi izmedju podne i sabaha.Ko, zatim, klanja ikindiju, izmedju podne i ikindije. Ko poslije toga klanja aksam, izmedju ikindije i aksama, pa ko klanja jaciju, izmedju aksama i jacije; zatim provede noc u svojoj kuci, ustane, abdesti se i klanja sabah-namaz, oprosteno mu je izmedju jacije i sabaha. To su dobra djela koja ponistavaju losa djela.' Prisutni su upitali: 'Ako su ovo dobra djela (hasenat), sta su
djela koja traju?' Osman, r.a., odgovori: 'To su:' La ilahe illallah', 'Subhanellah', 'Elhamdu lillah', 'Allahu ekber', 'La havle ve la kuvvete illa billahil alijjil azim.'" Taberani prenosi od S‘ada Ibn-Dzunadeta koji kaze: /106/ "Ja sam bio prvi stanovnik Taifa koji se sreo sa Bozijim Poslanikom. Iz Taifa sam krenuo ranom zorom i stigao na Minu u ikindijsko vrijeme gdje sam se popeo na brijeg, sisao a onda otisao kod Bozijeg Poslanika. Primio sam islam, nakon cega me poucio surama: 'Kul huvallahu ehad' i 'Iza zulzileh'... Poucio me i ovim rijecima: 'Subhanellah', 'El hamdu lillah', 'La ilahe illallah', 'Allahu ekber' i rekao mi: 'One su 'djela koja ostaju' (El bakijatus-Salihatu).'" U istom senedu stoji: /107/ "Ko nocu ustane, abdesti se, ispere usta i izgovori 'Subhanellah' 100 puta, 'El hamdu lillah' 100 puta, 'Allahu ekber' 100 puta i 'La ilahe illallah' 100 puta, oprosteni su mu svi grijesi osim krvi, koja se ne ponistava" Alija ibn Ebu-Talha i Ibn- Abbas kazu da su rijeci El-bakijatus-salihatu razni vidovi spominjanja Allaha, dz.s., kao: 'La ilahe illallahu vallahu ekber', 'Subhanellah', 'Elhamdu lillah', 'Tebarekellah', 'La havle ve la kuvvete illabillah', 'Estagfirullah', 'Sallallahu ala resulillah'. One su jos: post, namaz, hadz, sadaka, oslobadjanje roba, dzihad, odrzavanje rodbinskih veza i sva dobra djela koja ce cekati svoje vrsioce u Dzennetu sve dok traju nebesa i Zemlja.‘Avfi kaze da je Ibn-Abbas rekao da ove rijeci znace prijatan i ugodan govor, a Abdurrahman ibn Zejd ibn Eslem kaze da su to sva dobra djela, sto Ibn-Dzerir smatra ispravnim.
Na dan kada planine uklonimo, i kada vidis Zemlju (potpuno) vidljivu - a njih smo vec sakupili, ni jednog nismo izostavili, /47/ pred Gospodarom tvojim bit ce oni u redove poredani: "Dosli ste nam onako kako smo vas prvi put stvorili, a tvrdili ste da vam necemo vrijeme za ozivljavanje odrediti." /48/ I Knjiga ce biti postavljena i vidjet cete grjesnike prestravljene zbog onoga sto je u njoj. "Tesko nama!" govorit ce "kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!" - I naci ce upisano ono sto su radili. Gospodar tvoj nece nikome nepravdu uciniti."/49/
Uzviseni obavjestava o uzasima Sudnjeg dana i velikim dogadjajima koji ce se zbiti, kao sto na drugom mjestu kaze:
"Pitaju te o planinama, pa ti reci: 'Gospodar moj ce ih u prah pretvoriti i zasuti, i mjesta na kojima su bile ledinom ostaviti, ni udubina ni uzvisina na Zemlji neces vidjeti.'"/20:105-107/ Planine ce nestati, povrsina se izjednaciti, a Zemlja ostati ravna ledina, tj. zaravnjena ploha gdje ni udolina ni uzvisina nema, tj. ni dolina ni planina. Zato Uzviseni kaze:
"I vidis Zemlju (potpuno) vidljivu”, tj. vidljivu i uocljivu u kojoj nema mjesta za sklanjanje. Stvorenja ce dozivati svoga Gospodara, Kome nista njihovo nece biti sakriveno, kako kaze: "A njih smo vec sakupili i ni jednog nismo izostavili", tj. niko nece biti izostavljen, ni prvi ni potonji. Na drugom mjestu Uzviseni kaze:
"Reci: 'I prvi i potonji bit ce sakupljeni na rocistu odredjenog Dana.'"(56:49) Uzviseni, dalje kaze: "I bit ce u redove poredani pred tvojim Gospodarom." Moguce je da budu pred Allahom,dz.s., u jednom ili u vise redova poredani. Uzviseni nastavlja rijecima:
"Dosli ste nam onako kako smo vas prvi put stvorili." Ovo je prekoravanje onih koji nijecu povratak i nagovjestaj da ce sami protiv sebe svjedociti. Zato Slavljeni kaze:
"Tvrdili ste da vam necemo vrijeme za ozivljavanje odrediti", tj. niste vjerovali da ce vam se ovo desiti, niti da ce ovo biti. Uzviseni kaze: "I Knjiga ce biti postavljena", tj. knjiga djela koja sadrzi znacajno i beznacajno, veliko i malo. "I vidjet ces grjesnike prestravljene zbog onoga sto je u njoj", tj. zbog njihovih losih djela i grjesnih poslova. "Govorit ce: 'Tesko nama!'" ili: O nase zalosti i tesko nama sto smo zanemarili nase zivote na dunjaluku!
"Kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije izostavila, sve je nabrojala", tj. nije ispustila ni mali ni veliki grijeh, sve ih je navela, zabiljezila i sacuvala. U vezi sa citiranim ajetom Taberani prenosi od Sada ibn Dzunadeta da je rekao: /108/ "Kada je Poslanik, s.a.v.s., okoncao borbu na Hunejnu, spustili smo se na jedan potpuno pust prostor gdje nam Poslanik, s.a.v.s., rece: 'Sve sto nadjete korisno, bilo drvo ili sto drugo, donesite i sakupite.' Nakon izvjesnog vremena smo sakupili jednu hrpu, pa nam on rece: 'Vidite li ovo? Ovako ce se sabrati ljudski grijesi kao sto ste ovo sabrali. Zato, neka se covjek boji Allaha i neka ne cini ni male ni velike grijehe. Svi ce mu biti popisani.' Uzviseni kaze:
"I naci ce upisano ono sto su radili", tj.bilo dobro ili zlo, kao sto na drugom mjestu kaze: "Toga dana ce covjek o onome sto je pripremio, a sto propustio obavijesten biti." /75:13/ Uzviseni kaze: "Gospodar tvoj nece nikome nepravdu uciniti." On ce suditi Svojim robovima na osnovu njihovih ukupnih djela i nikome od stvorenja nece nepravdu uciniti vec ce oslobadjati, brisati, oprastati i milostiv biti. Kaznit ce koga hoce po Svojoj odredbi, mudrosti i pravdi. Vatru ce napuniti nevjernicima i grjesnicima, a zatim ce spasiti grjesnike a nevjernike u njoj vjecno ostaviti. Su’be kazuje od Osmana, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:/109/"Na Sudnjem danu ce ovca bez rogova naplatiti svoje pravo od rogate."
"I kada smo rekli melekima: 'Padnite Ademu nicice!' - svi padose osim Iblisa, on je bio jedan od dzinova i zato se ogrijesio o zapovijest Gospodara svoga. Pa zar cete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelja prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Kako je sejtan losa zamjena nasilnicima!"/50/
Uzviseni upozorava sinove Ademove na Iblisovo neprijateljstvo prema njima kakvo je bilo i prema njihovom ocu Ademu, a.s., te kori svakoga ko slijedi Iblisa a napusti svoga Stvoritelja i Gospodara, Koji ga dariva neizmjernim i bezbrojnim blagodatima, a zatim za prijatelja uzime Iblisa, za neprijatelja Allaha, dz.s., Uzviseni kaze: "I kad smo rekli melekima", tj. svima njima "Padnite Ademu nicice!", tj. iz pocasti i postovanja.
"pa su sedzdu ucinili, osim Iblisa, on je bio jedan od dzina." Njega je iznevjerila njegova osnova, posto je on stvoren od plamena. Osnova stvaranja meleka je od svjetlosti, kako je potvrdjeno u Muslimovom "Sahihu". Poslanik, s.a.v.s., kaze: /110/ "Meleki su stvoreni od svjetlosti, Iblis je stvoren od plamena, a Adem je stvoren kako vam je opisano.Sadrzaj svake posude provre u datom momentu,a Iblisa je iznevjerila cud. Tako se Iblis odlikovao djelima meleka i poistovjetio se sa njima cineci ibadete i obrede.Radi toga je sa njima spomenut, a grijeh je ucinio zbog svoje suprotne osnove." On je stvoren od vatre, kao sto se kaze:
"Ja sam bolji od njega. Stvorio si me od vatre, a njega si stvorio od ilovace."/7:12/ Hasan Basrija kaze: "Iblis nije bio melek ni jedan treptaj oka. Njegova osnova je dzinska, kao sto je Ademova, a.s., osnova ljudska." Ibn-Dzerir ovo prenosi sa sahih senedom.
Uzviseni kaze: "Pa se ogrijesio o zapovijest Gospodara svoga", tj. izasao je iz pokornosti Allahu, dz.s.,. Uzviseni kaze, ukoravajuci one koji slijede Iblisa i pokoravaju mu se:
"Pa zar cete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelja prihvatiti?" "Kako je sejtan losa zamjena nasilnicima."
"Ja nisam uzimao njih za svjedoke prilikom stvaranja nebesa i Zemlje niti prilikom stvaranja njih samih i za pomagace nisam uzimao one koji na krivi put upucuju. /51/ I na Dan kada On rekne: 'Pozovite one za koje ste tvrdili da su ortaci Moji' i kad ih pozovu, oni im se nece odazvati i Mi cemo izmedju njih pripraviti mjesto propasti. /52/ I grjesnici ugledat ce Vatru i uvjerit ce se da ce u nju pasti i nece je moci izbjeci." /53/
Uzviseni kaze: Oni koje ste vi uzeli za zastitnike mimo Mene, robovi su kao i vi. Oni nista ne posjeduju. Nisam ih ucinio nazocnim pri stvaranju nebesa i Zemlje niti su oni postojali. Samo sam Ja stvoritelj svega. Ja rasporedjujem i odredjujem. U tome nemam ortaka, savjetnika i pomagaca. Zato Uzviseni kaze: "i za pomagace nisam uzimao one koji na krivi put upucuju." Rijec znacI (pomocnici), kako je to objasnio Malik. Uzviseni kaze:
"Na Dan kada On rekne: 'Pozovite one za koje ste tvrdili da su ortaci Moji'", tj. za koje ste to tvrdili dok ste bili na dunjaluku, pozovite ih danas, tj. na ahiretu, da vas izbave iz stanja u kome se nalazite. Uzviseni kaze:
"I doci cete Nam pojedinacno, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustivsi dobra koja smo vam bili darovali: 'Mi ne vidimo bozanstva vasa koja ste Njemu ravnim smatrali, pokidane su veze medju vama i nema vam onih koje ste posrednicima drzali.'" Uzviseni kaze:
"Pa ce ih dozivati, a oni im se odazvati ne mogu." Kao sto kaze:
“'Pozovite bozanstva vasa' - reci ce im se, pa ce ih oni pozvati, ali im se ona nece odazvati." I kaze:
"Ko je u vecoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, klanjaju onima koji im se nece odazvati!" I, takodjer, kaze:
"Oni kao zagovornike nekakva bozanstva, a ne Allaha, uzimaju. A ne valja tako! Bozanstva ce poreci da su im se klanjali, i bit ce im protivnici." Uzviseni kaze: "I Mi cemo izmedju njih pripraviti mjesto propasti." Rijec znaci "mjesto propasti" kako su to pojasnili Ibn-Abas, Katade i drugi. Allah, dz.s., je u ovom ajetu objasnio da musrici na ahiretu nece imati mogucnosti povezivanja sa bozanstvima u koja su na dunjaluku vjerovali. I jedne i druge ceka stradanje, propast i veliki uzas.
Uzviseni kaze:
"I grjesnici ce ugledati Vatru i uvjerit ce se da ce u nju pasti, i da im iz nje nece povratka biti", tj. kada ugledaju Dzehennem, uvezan sa 70000 sveza, a svaka sveza drzi 70000 meleka, grjesnici ce se uvjeriti da ce on sigurno nastupiti i da je doslo vrijeme njihove brige i tuge, te da je pocelo kaznjavanje i strah od Njega prije nego je stvarno neodlozno kaznjavanje nastupilo.
"I nece je moci izbjeci”, tj. nema puta i nacina kojim bi je oni izbjegli i tamo nuzno ostaju. Ahmed biljezI od Ebu-Seida da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /111/ "Kada nevjernik ugleda Dzehennem sa udaljenosti od cetrdeset godina hoda, mislit ce da ce pasti na njega."
"U ovom Kur'anu, Mi na razne nacine objasnjavamo ljudima svakovrsne primjere, ali je covjek, vise nego iko, spreman da raspravlja. /54/ A ljude, kada im dolazi uputa, odvraca od vjerovanja i od toga da od Gospodara svoga mole oprosta samo zato sto ocekuju sudbinu drevnih naroda ili sto cekaju da im dodje kazna otvorena. /55/ Mi saljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju. A nevjernici se raspravljaju, sluzeci se neistinama, da bi time opovrgli Istinu, i rugaju se dokazima Mojim i Mojim opomenama." /56/
Uzviseni kaze: Mi smo svijetu objasnili u ovom Kur‘anu i detaljno pojasnili stvari koje su im potrebne da ne odlutaju od Istine i ne skrene s puta Istine i Upute. Pored ovog objasnjenja i jasnog razgranicenja, covjek cesto raspravlja, pokazuje neprijateljstvo i pomocu lazi se suprostavlja Istini. Toga su postedjeni samo oni koje Allah, dz.s., uputi i kojima ukaze na Put spasa i uspjeha. Ahmed prenosi /112/ od h. Alije, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., nocu pokucao na njegova vrata, gdje su bili on i h. Fatima, kci Poslanikova, s.a.v.s., i upitao ih: "Zar vas dvoje ne klanjate?" "Odgovorio mu je: 'Boziji Poslanice, nase su duse u Allahovoj ruci, pa kada hoce On nas probudi.'" On se tada povukao ne rekavsi mi nista, ali sam ga kasnije cuo kako se udara po koljenu i ponavlja: "Covjek o mnogim stvarima hoce da raspravlja." Hadis je zabiljezen u oba "Sahiha". Uzviseni kaze:
"A ljude kada im dolazi uputa, odvraca od vjerovanja i od toga da od Gospodara svoga mole oprosta samo zato sto ocekuje sudbinu drevnih naroda." Dogadjaji iz proslosti drevnih naroda ukazuju na to da su ondasnji nevjernici prkosili Istini i poricali je cak i onda kada im je jasno predocena i kada su bili njeni svjedoci.
Istinu nisu slijedili ni onda kada im se prijetilo sa kaznom kakav je slucaj sa Kurejsima koji su rekli:
"Boze, ako je ovo zbilja Istina od tebe, Ti pusti na nas kamenje sa neba kao kisu ili nam posalji patnju nesnosnu." Uzviseni kaze:
"Ili cekaju sudbinu naroda drevnih", tj. da im kazna stigne i da budu unisteni do posljednjeg."
"...ili da im dodje kazna otvoreno", tj. da je licno vide. Uzviseni, zatim, kaze: "Mi saljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju", tj. da prije kazne obraduju onoga ko im povjeruje i ko iskren bude, a da opomenu one koji u njih ne vjeruju. Uzviseni kaze:
"Nevjernici se raspravljaju, sluzeci se lazima, da bi time opovrgli Istinu", tj. da oslabe Istinu koju im donose poslanici, jer im je to zelja,
"i rugaju se dokazima Mojim i Mojim opomenama." Oni ismijavaju opomene, dokaze i istine koje im poslanici donose i izigravaju se sa njima, sto je najgore nevjerstvo.
"Ima li nepravednijeg od onoga koji, kad se dokazima Gospodara svoga opominje, za njih ne haje, a zaboravlja ono sto su ruke njegove pripravile?! Mi na srca njihova pokrivace stavljamo da Kur'an ne shvate i gluhim ih ucinimo; i ako ih ti na Pravi put pozoves oni, kad su takvi, nikad nece Pravim putem poci. /57/ Gospodar tvoj mnogo prasta i neizmjeno je milostiv, da ih On za ono sto zasluzuju kaznjava, odmah bi ih na muke stavio. Ali, njih ceka odredjeni cas, od koga nece naci utociste. /58/ A ona sela i gradove smo razorili zato sto stanovnici njihovi nisu vjerovali i za propast njihovu smo tacno vrijeme odredili." /59/
Uzviseni kaze da niko od Allahovih robova nije veci silnik od onoga kome dodju Allahovi, dz.s., dokazi pa se okrene od njih ili na njih zaboravi i ne obraca paznju, "a zaboravlja ono sto su ruke njegove pripravile", tj. losa djela.
"Mi na srca njihova pokrivace stavljamo", tj. zastore, "da ga ne shvataju", tj. da ne razumijevaju Kur'an.
"I gluhim ih ucinimo", tj. da ogluhnu za shvatanje znacenja Upute.
"Ako ih ti na Pravi put pozoves, oni, kada su takvi, nikada nece Pravim putem poci." Uzviseni kaze:
"Tvoj Gospodar mnogo prasta i neizmjeno je milostiv", tj. o Muhammede, tvoj Gospodar prasta i sveobuhvatno je milostiv.
"Da ih On za ono sto zasluzuju kaznjava,odmah bi ih na muke stavio", kao sto na drugom mjestu kaze:
"Da Allah kaznjava ljude prema onome sto zasluze, nista zivo na povrsini Zemljinoj ne bi ostavio." Ali, On, dz.s., je milostiv, pokriva i oprasta. Nekada one sto su na stranputici, uputi Pravim putem, a one koji produze u svojoj zabludi ostavlja da cekaju Dan kada ce djeca postati sjeda. Zato Uzviseni kaze "Ali, njih ceka odredjeni cas, od koga nece naci utociste", tj. ne mogu se od toga spasiti niti to izbjeci. Uzviseni kaze: "A ona sela i gradove smo razorili zato sto stanovnici njihovi nisu vjerovali", tj. ranije zajednice smo unistili zbog njihovog nevjerovanja,
"i za propast njihovu smo tacno vrijeme odredili", tj. odredili smo im poznati rok i vrijeme kazne. Isto je tako i sa vama musrici. Cuvajte se da vas ne pogodi nesreca koja je njih zadesila. Vi laznim smatrate najcasnijeg poslanika i najveceg vjerovjesnika. Mi vas ne smatramo casnijim od ranijih generacija, pa se bojte Moje kazne i opomene.
"I kada Musa rece momku svome: 'Sve cu ici dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora ili cu dugo, dugo ici.' /60/ I kad njih dvojica stigose do mjesta na kome se ona sastaju, zaboravise na ribu svoju, pa ona u moru zasjece sebi put. /61/ A kad se udaljise, Musa rece momku svome: 'Daj nam uzinu nasu, jer smo se od ovoga naseg putovanja umorili.' /62/ 'Vidi!' rece on, 'Kad smo kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu - sam cejtan je ucinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem - pa se ona prihvati svoga puta u moru cudnovato!' /63/ 'E to je ono sto trazimo!' rece Musa, i njih dvojica se vratise putem kojim su bili dosli, /64/ i nadjose jednoga Naseg roba kojem smo milost Nasu darovali i onome sto samo Mi znamo, naucili."/65/
Razlog ovakvog razgovora Musaog a.s., sa svojim saputnikom, koji se zvao Jusa ibn Nun, bio je u tome da mu saopsti cinjenicu da na sastavu dva mora obitava jedan Boziji, dz.s., rob, koji ima znanje takve vrste, koje Musa, a.s., ne posjeduje. Htio je da otputuje tamo i zato kaze svom pratiocu: "Sve cu ici", tj. putovati, "dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora." Katade i drugi smatraju da je to Perzijsko i Sredozemno more, jedno na istoku a drugo na zapadu. Muhammed ibn Kab el-Kurezi kaze da je sastav ova dva mora kod Tangera (u Maroku), a Allah, dz.s., najbolje zna. Musa, a.s., dalje kaze:
"Ili cu dugo, dugo ici", tj. makar dugo vremena (cijeli zivot) proveo na putovanju. Uzviseni kaze: "I kad njih dvojica stigose do mjesta na kome se ona sastaju, zaboravise na ribu svoju." Naime, bilo mu je naredjeno da ponese ribu koju je spakovao, pa kad nje nestane, naci ce covjeka kome se zaputio. Zato je uzeo ribu, spakovao je i krenuo sa svojim pratiocem, dok nisu stigli do pecine i na pogodnom mjestu zaspali. Riba se uznemirila, izasla iz posude , skocila u more zasjekla sebi put poput kanala na zemlji jer se voda nije iza nje spajala.Put koji je ona sebi zasjekla u vodi iza nje je postojao u cvrstom stanju. Uzviseni ka`e: "Pa kada se udaljise", tj. sa mjesta na kome su na ribu zaboravili. Iako je Jusa bio taj koji je zaboravio , zaborav se pripisuje obojici, kao u rijecima Uzvisenog: " Iz njih dva se vadi biser i merdzan", a stvarno se vadi iz slanog mora. Posto su otisli na mjesta gdje su na ribu zaboravili, Musa "rece svome momku: 'Daj nam uzinu nasu, jer smo se od ovog naseg putovanja'", iz mjesta koje smo napusili do sada vec "umorili" , tj. iscrpili.
"'Vidi!', rece on, 'kada smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio na onu ribu -sam sejtan je ucinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem - pa se ona prihvati svoga puta u moru cudnovato' 'E to je ono sto trazimo!' - rece Musa", tj. upravo to trazimo, "Pa se povratise" , tj. vratise se "svojim tragovima", tj. putem "slijedom", tj. slijedeci svoje tragove.
"I nadjose jednog Naseg roba kojem smo milost Nasu darovali i onome sto samo Mi znamo, naucili." Ovo je Hidr ili Hadir, a.s., sto dokazuju brojni sahih-hadisi naseg Poslanika, s.a.v.s. Buharija biljezi od Seida ibn Dzubejra, koji kaze: Rekao sam Ibn-Abbasu: "Nevf Bikalija smatra da gore spomenuti Musa nije Musa Izraelcanin, tj. Poslanik Musa, a.s." "Slagao je neprijatelj Boziji", rekao je Ibn Abbas, jer je nama pricao Ubej ibn K‘ab da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /113/ "Dok je vjerovjesnik Musa drzao govor Izraelcanima, upitali su ga: 'Ko je najznaniji?' 'Ja sam najznaniji' - odgovorio je, pa ga je Allah, dz.s., ukorio sto znanje nije pripisao Allahu, dz.s. Objavio mu je: 'Ima jedan moj rob na sastavu dva mora i on je znaniji od tebe.' 'Boze!' rece Musa: 'Kako da se sa njim sastanem?' 'Stavi ribu u torbu', bi mu receno, 'i gdje je izgubis, tu je on.' I on krenu na put. Sa njima je krenulo i njegovo momce Jusa ibn Nun, nosio je ribu u torbi i kada su stigli do jedne stijene, naslonili su na nju svoje glave i zaspali. Riba se necujno izvukla iz torbe i zasjekla sebi put u moru. Allah je zaustavio vodenu struju putem kojim je plivala riba, pa je voda bila poput obruca oko ribe. Kada su se probudili momak je zaboravio obavijestiti Musaa o tome. Nastavili su da putuju preostali dio dana i noci, i kada je svanulo, Musa rece svom pratiocu.' Daj nam nas dorucak! Zaista nas je od ovog naseg putovanja spopao umor.' Musa nije osjetio umor dok nije presao naredjeno mu podrucje. Tada mu rece momce: 'Sjecas li se kada smo se sklonili kod one stijene? Tu sam zaboravio onu ribu pa se ona prihvatila svoga puta u moru cudno! 'Poslanik doda : 'To je ribi bio put, a Musau i djecaku cudjenje.' To je ono za cim tragamo', rece Musa. Potom su se povratili slijedom svojih tragova. Kada su dosli do one stijene, kad tu covjek pokriven odijelom, ili je Ubez kazao: 'Pokrio se svojim odijelom.' Musa nazva selam, a Hidr rece: 'Odakle u tvojoj zemlji selam?.' Ja sam Musa', rece on. 'Musa Izraelcanin?', upita. 'Da', odgovori Musa. 'Mogu li da te pratim', upita Musa, 'da me poucis onom znanju kojem si ti poucen?' Hidr odgovori: 'Musa, ti se neces moci kod mene strpiti! Ja imam znanje od Allaha kojem me je On poucio - koje ti ne poznajes, a ti imas jednu vrstu znanja kojem te je Allah poucio, koje ja ne poznajem.' Musa rece: 'Naci ces me da sam, ako Bog da, strpljiv i necu ti se ni u cem suprotstavljati.' Krenuli su na put i isli morskom obalom. Svoje ladje nisu imali. Tada pokraj njih naidje jedna ladja i oni su s ladjarima razgovarali da i njih povezu. Hidra su prepoznali pa su ih besplatno prevezli. Nisu dugo plovili a Hidr izbi jednu dasku nogama. Musa mu rece: 'Besplatno su nas ukrcali a ti si im probio ladju kako bi potopio putnike? Doista si golemu stvar ucinio!' 'A zar ti nisam rekao da se ti sa mnom neces mocI strpjeti!?', kaza on. 'Ne grdi me za ono sto zaboravim', rece Musa, 'I ne cini da me u stvari ovoj mojoj teskoca snalazi!' Poslanik, a.s., rece: 'To je bio prvi Musaov zaborav.' Prenosilac dalje kazuje: 'I dok ti vrabac na pramac ladje i jednom ili dvaput zahvati kljunom vode a Hidr rece: 'Moje i tvoje znanje u odnosu na Allahovo je koliko je ovaj vrabac umanjio vode iz ovog mora.' Potom su izasli iz ladje i krenuli dalje i naisli na djecaka koji se igrao sa djecom. Hidr ga zgrabi za glavu odozgo i svojom rukom mu otkide glavu. 'Sto ubi dijete?', rece Musa, 'bezgrjesno, koje nije nikoga ubilo! Ucinio si doista, nesto vrlo ruzno.' 'Nisam li ti rekao', rece Hidr, 'da ti, doista, neces moci izdrzati sa mnom?' Poslanik rece: ' Ovaj je bio tezi od prvog dogadjaja. 'Ako te i poslije ovoga za bilo sta upitam', rece, 'onda se nemoj sa mnom druziti. Eto sam ti se opravdao.' Krenuli su dalje i kad dodjose do jednog grada, zamolise stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbise da ih ugoste. U naselju naidjose na jedan zid koji tek sto se nije srusio, pa ga ovaj prezida i ispravi. 'Mogao si', rece Musa, 'uzeti za to nagradu' od naroda sto nas nisu htjeli nahraniti i ugostiti.' Ovo je rastanak izmedju mene i tebe', rece Hidr. 'Sada cu te obavijestiti zbog cega nisi mogao da se strpis.' Poslanik, s.a.v.s., zatim je rekao: 'Bilo bi nam drago da se Musa strpio, Allah mu se smilovao, pa da nam Allah objavi kazivanje o tome sta se sve izmedju njih dvojice dogodilo.'"
"Mogu li da te pratim"?, upita Musa, "ali da me poucis onome cemu si ti ispravno poucen." /66/ "Ti se sigurno neces moci sa mnom strpjeti", rece onaj, /67/ "a i kako bi se strpio u onome o cemu nista ne znas?" /68/ "Vidjet ces da cu biti strpljiv, ako Bog da!", rece Musa, "i da ti se necu ni u cemu suprostavljati." /69/ "Ako ces me vec pratiti", rece onaj, "onda me ni o cem ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kazem." /70/
Uzviseni nas obavjestava o razgovoru Musaa, a.s., sa drugim poslanikom, a to je Hidr, a.s., kome je Allah, dz.s., darovao znanje koje nije dato Musau a.s., kao sto je dao znanje Musau koje nije darovao Hidru, a.s.
"'Mogu li da te pratim?', rece Musa", pitajuci umiljato, ne pitanjem obavezivanja, vec kroz lijep postupak ucenika prema ucitelju, rekavsi: "...da te pratim?", tj. da ti pravim drustvo
"da me poucis onome cemu si ti ispravno poucen", tj. da budem upucen u korisno znanje kojemu te Allah, dz.s., poucio i u dobro djelo. Tada Hidr rece Musau a.s.,
"Ti se sigurno neces moci sa mnom strpjeti", tj. ti neces imati snage da se sa mnom druzis kada vidis djela suprotna tvom Serijatu, jer svako od nas dvojice ima znanje od Allaha, dz.s., koje drugi od nas dvojice ne poznaje.
"A i kako bi se strpio u onome o cemu nista ne znas?" Zamjerat ces mi u onome, za sta ti imas opravdanje jer ti nisi upoznat sa svrhom i koristi toga za razliku od mene. Musa rece: "Vidjet ces da cu biti strpljiv, ako Bog da", kada vidim te dogadjaje, "i necu ti se ni u cemu protiviti." Tako mu Hidr postavi neke uslove.
"Rece mu: 'Ako ces me vec pratiti, onda me ni o cemu ne pitaj'", ne zapocinji, " dok ti ja o tome prvi ne kazem", tj. dok ja ne pocnem odgovarati prije nego me ti upitas.
"I njih dvojica krenuse. I kad se u ladju ukrcase onaj je probusi. 'Zar je probusi da potopis one koji na njoj plove? Ucinio si nesto, doista, krupno.' /71/ 'Ne rekoh li ja', rece onaj, 'da se ti, doista, neces moci strpjeti sa mnom?' /72/ 'Ne karaj me sto sam zaboravio', rece, 'i ne cini da me u stvari ovoj mojoj teskoca snalazi.'" /73/
Uzviseni obavjestava o Musau i Hidru, a.s. Posto su se sastali i udruzili, zaputili su se pod uslovom da Musa, a.s., ne pita nista ako mu sto bude odbojno, dok mu to Hidr ne protumaci i objasni. Krenuli su u ladji. U naprijed navedenom hadisu bilo je rijeci o tome kako su putovali u ladji. Kada je ladja bila na pucini, Hidr, a.s., ustao je i probusio je. Musa, a.s., to nije otrpio vec mu se suprotstavio, rekavsi:
"Zar je probusi da potopis one koji na njoj plove? Ucinio si, doista, nesto vrlo krupno!", tj. odbojnu i ruznu stvar. Hidr, a.s., tada ga podsjeca na ugovoreni uslov, rekavsi:
"Ne rekoh li ja tebi da se ti, doista, neces moci strpjeti sa mnom?" Tj. to sam namjerno ucinio, a dogovorili smo se da mi se neces ni u cemu suprotstavljati. Musa rece:
"Ne karaj me sto sam zaboravio i ne cini da me u stari ovoj mojoj teskoca snalazi.” Nemoj me sputavati i zestok prema meni biti. U ranije navedenom hadisu receno je da je Poslanik, s.a.v.s., kazao: "Prvi prigovor Musaov bio je iz zaborava."
"I njih dvojica krenuse. I kad sretose jednog djecaka pa ga onaj ubi, Musa rece: 'Sto ubi dijete bezgrjesno, koje nije nikoga ubilo! Ucinio si, zaista, nesto vrlo ruzno.' /74/ 'Ne rekoh li ja tebi', rece onaj, 'da se ti, doista, neces moci strpjeti sa mnom.' /75/ 'Ako te i poslije ovoga za bilo sta upitam', rece,'onda se nemoj sa mnom druziti. Vec si kod mene nasao opravdanje.'" /76/
Uzviseni kaze: "I njih dvojica krenuse", nakon toga, "i kad sretose jednog djecaka pa ga onaj ubi", a igrao se sa drugom djecom i bio medju njima najljepsi i najuredniji. Prenosi se da mu je odsjekao glavu, a neki kazu da ju je razmrskao kamenom ili iscupao rukom, a Allah, dz.s., najbolje zna. Musa a.s., je prezreo Hidrov postupak zesce nego kod prvog slucaja, rekavsi:
"Sto ubi dijete bezgrijesno", tj. malo dijete koje nije uradilo nikakav grijeh ni prekrsaj, a ti ga ubi "koje nije nikoga ubilo", tj. bez razloga za ubistvo.
"Ucinio si, zaista, nesto vrlo ruzno", tj. otvoreni prijestup.
"Ne rekoh li ja tebi" - rece onaj - "da se ti, doista, neces moci strpjeti sa mnom", tj. ponovo ga podsjeca na uslove ranije utvrdjene. Musa a.s., na to rece:
"Ako te i poslije ovoga za bilo sto upitam, onda se nemoj sa mnom druziti. Vec si kod mene nasao opravdanje." Tj. dobio si moju ispriku dva puta. Ibn-Dzerir biljezi od Ubej ibn Ka'ba: "Kada bi Poslanik spomenuo nekoga pa mu dovu cinio, poceo bi od sebe. Jednoga dana je ovako rekao: /114/ 'Allah se smilovao nama i Musau. Da je produzio sa svojim drugom, vidio bi cudo, ali je on rekao: 'Ako te poslije ovoga za bilo sta upitam, onda se nemoj sa mnom druziti. Vec si kod mene nasao opravdanje."
"I njih dvojica krenuse; i kad dodjose do jednog grada, zamolise stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbise da ih ugoste. U gradu njih dvojica naidjose na jedan zid koji tek sto se nije srusio, pa ga onaj ispravi. 'Mogao si', rece Musa, 'za njega uzeti nagradu.' /77/ 'Ovo je rastanak izmedju mene I tebe , rece onaj, 'obavijestit cu te o tumacenju onoga zbog cega nisi mogao da se strpis.'"/78/
Uzviseni obavjestava da su njih dvojica nastavili trece putovanje "dok ne stigose do jednog grada." Ibn-Dzerir biljezi da je to naselje Ejla, a u hadisu se kaze: "...dok ne stigose u naselje opakih i losih stanovnika", tj. skrtica,
"koji odbise da ih ugoste. U gradu njih dvojica naidjose na jedan zid koji samo sto se nije srusio", tj. koji hoce da se srusi. "Pa ga onaj ispravi", tj. povratio ga je u uspravno stanje. Tada Musa, a.s., rece:
"Mogao si za to uzeti nagradu", tj. zbog toga sto oni nisu htjeli da nas ugoste, nije trebalo da im radis besplatno. Onaj rece: "Ovo je rastanak izmadju mene i tebe", jer si se obavezao, kod ubistva djecaka, da cemo se rastati ako me za jos nesto upitas. Ovo je, dakle, rastanak izmedju mene i tebe.
"Obavijestit cu te o tumacenju onoga zbog cega nisi mogao da se strpis", tj. obavijestit cu te o tefsiru - tumacenju toga.
„ Sto se one ladje tice, ona je vlasnistvo siromaha koji rade na moru, i ja sam htio da je ostetim jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu ladju otimao."/79/
Ovo je objasnjenje, tumacenje koje je Musau, a.s., bilo problem i ciju je vanjsku pojavu osudio. Allah, dz.s., dao je Hidru a.s., skrivenu mudrost tog dogadjaja, pa je on probio ladju da bi bila sa mahanom, s obzirom da su upravo prolazili pored kralja silnika, koji je izuzimao svaku ladju”, tj. ispravnu“nasilno." Namjerno sam je onesposobio da je zbog neispravnosti ostave. Sa njom ce se kasnije koristiti njeni siromasni vlasnici, koji, osim te ladje, nisu nista drugo imali.
"Sto se onog djecaka tice, roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on nece na nasilje i nevjerovanje navratiti, /80/ pa smo htjeli da im Gospodar njihov, umjesto njega, da boljeg i cestitijeg od njega, i samilosti pribliznijeg."/81/
Ibn-Abbas prenosi od Ubej ibn Ka'ba da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /115/ "Djecak sto ga je ubio Hidr, a.s., na dan je stvaranja stvoren kao nevjernik." Ovo prenosi Ibn-Dzerir. Zato Uzviseni kaze:
"Njegovi su roditelji bili vjernici, pa smo se pobojali da ih on nece na nasilje i nevjerovanje navratiti", zbog ljubavi njihove prema njemu kao nevjerniku. U sahih-hadisu kaze se: /116/ "Zaista, Allah ne dosudi nista vjerniku a da to za njega ne bude hajr." Uzviseni kaze:
"Moguce je da vi nesto mrzite, a da je to za vas bolje."
"...pa smo htjeli da im Gospodar njihov, umjesto njega, da boljeg i cestitijeg od njega i samilosti pribliznijeg", tj. casnijeg i prema kojem ce roditelji biti milostiviji od njega.
"A sto se onoga zida tice, on je dvojice djecaka, sirocadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar covjek i Gospodar tvoj zeli, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po nahodjenju svome. Eto to je tumacenje onoga za sto se ti nisi mogao strpjeti."/82/
U ovom ajetu je dokaz da se pod pojmom - selo, naselje, podrazumijeva grad, jer je prvi put receno "dok ne stigose u naselje", a ovdje se kaze: "On je bio dvojice djecaka iz grada." Uzviseni na drugom mjestu kaze:
"Koliko smo Mi gradova razorili, mnogo mocnijih od tvoga grada koji te je protjerao." Znacenje ajeta je: Ovaj zid sam popravio jer je vlasnistvo dvojice djecaka iz grada, a ispod toga zida njihovo je blago, pohranjena imovina, sto je jasno iz konteksta ajeta, a sto ispravnim smatra Ibn-Dzerir.
"Otac njihov je bio dobar covjek." Ovo je dokaz da se dobar covjek pamti (po dobru) medju potomcima i da bericet njegovog ibadeta obuhvata i njih na dunjaluku i ahiretu,tako sto se zauzima za njih i sto se njihov polozaj uzdize u Dzennetu, da budu njegova ocna radost, kako se navodi u Kur'anu i hadisu.
"Tvoj Gospodar zeli da oni odrastu i izvade blago svoje." Ovdje je htijenje (iradet) pripisano Allahu, dz.s., jer je njihovo odrastanje milost, kojom samo On raspolaze. U vezi sa ubijenim djecakom, kaze:
"pa smo htjeli da im Gospodar njihov, umjesto njega, da boljeg i cestitijeg", a u vezi sa ladjom, kaze: "Ja sam htio da je ostetim." Dalje kaze:
"To je iz milosti Gospodara tvoga. Sve to ja nisam uradio po svome rasudjivanju." Dakle, sve troje sto sam uradio iz milosti je Allahove, dz.s., bili u pitanju vlasnici ladje, roditelji djecaka ili djecaci onog dobrog covjeka. Nista nisam uradio po svom rasudjivanju, vec sam ispunio ono sto mi je naredjeno. I ovo je dokaz onima koji Hidra, a.s., smatraju vjerovjesnikom, uz vec navedene rijeci Uzvisenog:
"I nadjose jednog Naseg roba kome smo Mi milost Nasu dali i onome sto samo Mi znamo naucili."
Neki kazu da Hidr, a.s., jos uvijek zivi i o tome postoje razna predanja koja su netacna, a najpoznatije su predaje koji govore o ukazivanju saucesca, koje nisu vjerodostojne, a ciji su senedi isprekidani. Drugi ih, suprotno, smatraju ispravnim a i kazu da on nije ziv vec da je umro kao i drugi poslanici, neka je na naseg Poslanika i na njih sve salavat i selam. Oni tvrde da je Hidr, a.s., umro i to na osnovu rijeci Uzvisenog:
"Ni jedan covjek prije tebe nije bio besmrtan" i na osnovu rijeci Poslanika, na dan Bitke na Bedru: /117/ "Boze moj, ako ova skupina bude unistena, niko te vise na Zemlji nece obozavati." Nije, takodjer, preneseno da je dolazio Poslaniku, s.a.v.s., sa njim sjedio ili sa njim bio u borbi. Da je ziv, slijedio bi Poslanika, s.a.v.s., i njegove drugove, jer je Muhammed, s.a.v.s., poslanik objema skupinama: dzinima i insima (ljudima). Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /118/ "Da je Musa ziv, ne bi mu preostalo nista drugo vec da me slijedi." Pred samu svoju smrt, Muhammed s.a.v.s., rekao je: /119/ "Na Zemlji nece ostati duze od sto godina nijedno oko koje trepce od onih koji se sada na njoj nalaze", tj. sve ce umrijeti. Za ovo postoje i drugi brojni dokazi.
U Buharijinom "Sahihu" biljezi se od Ebu-
Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /120/ "Hidr je nazvan tim imenom jer je sjedio na 'prostirci' koja se odjednom zazelenila." Pod "prostirkom" se misli na suhu travu, tj. sasuseno bilje. Ovo kaze Abdurrezak. Uzviseni kaze: "Eto, to je tumacenje onoga za sto se ti nisi mogao strpjeti", tj. to je tumacenje onoga sto te mucilo i na cemu se nisi strpio prije mog objasnjenja. Nakon sto mu je protumacio,objasnio, predocio i odstranio nejasnoce Hidr je rekao: Prije toga je nejasnoca bila teska pa je za tezi problem upotrijebio rijec jaceg znacenja, a za laksu rijec lakse znacenje.
Kaze Uzviseni :
"Pa nisu mogli da ga predju", tj. da se gore popnu, "niti su mogli da ga prokopaju", sto je teze uciniti. Tako je za svaku situaciju upotrijebljena rijec i znacenje koje joj odgovara, a Allah, dz.s., najbolje zna.
"I pitaju te o Zul-Karnejnu. Reci: 'Kazat cu vam o njemu neke vijesti. /83/ Mi smo mu dali vlast na Zemlji i dali smo mu za svasto sredstvo.'"/84/
Uzviseni kaze: "I pitaju te", o Muhammede, "o Zul-Karnejnu", tj. o onome sto se za njegovo vrijeme desavalo. Vec samo rekli da su mekanski nevjernici isli kod kitabija da ih pitaju na koji nacin da iskusavaju Poslanika, s.a.v.s., pa su im rekli: "Pitajte ga o covjeku koji je krstario Zemljom, o grupi mladica, sta on misli da su uradili i pitajte ga o ruhu (dusi)". Objavljena je sura "El-Kehf" i u njoj sljedece:
"I pitaju te o Zul-Karnejnu. Reci: 'Kazat cu vam o njemu neke vijesti.'" Neki smatraju da je on bio Grk, sto je netacno. Tacno je ono sto je rekao El-Ezreki i drugi, a to je da je on sa Ibrahim, a.s., kada je ovaj sagradio Kabu, tavaf cinio, da je bio Ibrahimov, a.s., sljedbenik i da je, radi Allahovog, dz.s., zadovoljstva, klao kurban. O nekim dogadjajima iz njegovog zivota govorili smo u knjizi "El-bidaje ven-nihaje", sto je, hvala Bogu, dovoljno.
Uzviseni kaze: "Mi smo mu dali vlast na Zemlji", tj. dali smo mu veliku moc da zavlada pomocu nje na Zemlji, u svemu cime se ona ostvaruje i konsoliduje: vojsku, ratnu opremu i sredstva za njeno jacanje. Usljed toga je zavladao na Zemlji od istoka do zapada. Predale su mu se mnoge drzave, pokorili brojni carevi, a sluzili ga ratni narodi, Arapi i nearapi. Neki kazu da je nazvan Zul-Karnejn zato sto je vladao krajnjim tackama, gdje sunce izlazi i gdje zalazi. Uzviseni kaze: " I dali smo mu za svasto sredstvo", kao sto Uzviseni u vezi Belkisom, kaze: "Njoj je svega i svacega dato", tj. ono sto je potrebno vladarima. Tako je i sa Zul-Karnejnom. Allah, dz.s., olaksao mu je nacine i puteve osvajanja razlicitih podrucja i prostora. Razbio je neprijatelje i potcinio careve na zemlji. Ponizio je musrike jer mu je bilo dato i omoguceno sve sto je bilo potrebno u tom smislu. A Allah, dz.s., najbolje zna.
"I on podje. /85/ Kada stigose do mjesta gdje Sunce zalazi, nadje kao da zalazi u jedan izvor mutni i nadje u blizini njegovoj jedan narod. Rekosmo Mi: 'Ili ces da ih kaznis ili ces sa njima blago da postupis?' /86/ 'Onoga ko ostane mnogobozac', rece, 'kaznit cemo, a poslije ce se svome Gospodaru vratiti, pa ce ga i On teskom mukom muciti' /87/ ' A onome ko bude vjerovao i dobra djela cinio pripada nagrada najljepsa, i njemu cemo izricati naredbe olaksanja.'" /88/
Mudzahid kaze: "I on podje", znaci, on se uputi ka mjestu i putem izmedju istoka i zapada. Uzviseni kaze:
"Kada stize do mjesta gdje Sunce zalazi", tj. isao je dok nije stigao do kraja dokle se Zemljom moze putovati u pravcu zapada. Uzviseni kaze:
"nadje da zalazi u jedan mutan izvor", tj. vidio je Sunce kako zalazi u veliko more, a to ce se uciniti svakome ko dodje do obale mora a u stvarnosti sunce je na nebu. Ono sto se prenosi od Tubbe‘a u vezi sa Zul-Karnejom i njegovim znanjem i slijedjenjem znanja su slijedeci stihovi: "Stigao je do Istoka i Zapada zudeci za sredstvom od Mudrog, Upucivaca, pa je vidio zalazak Sunca kod njegovog zahodista, u izvoru blatnjavom, mutnom i crnom."
Ibn-Abbas ove je stihove cuo od Ibn-Hadira, pa ga je upitao: Sta znaci? Odgovorio je da je to blato, a na pitanje sta je, odgovorio je da je to mulj, a sto je, odgovorio je da je to crnina. Ibn-Abbas je naredio slugi da zapise sta je covjek rekao . Uzviseni kaze: "I nadje u blizini njegovoj jedan narod", tj. jedan od naroda. Spominje se da je to jedan veliki narod Ademovih, a.s., potomaka. Uzviseni kaze:
"O Zul-Karnejne",rekosmo Mi, "ili ces da ih kaznis ili ces s njima lijepo da postupis", tj. Allah, dz.s., mu je dao vlast, upravu i pobjedu nad njima, davsi mu da bira ili da ih ubija i kaznjava ili da im, ako hoce, prasta i sa njima lijepo postupa. Njegova pravednost i iman se mogu spoznati iz njegovih rijeci: "Onome ko ostane silnik", tj. ko ustraje u nevjerovanju i mnogobostvu u odnosu na svog Gospodara, "njega cemo kazniti", bolnom kaznom, koja ce ga svestrano obuhvatiti, a Allah, dz.s., najbolje zna. Uzviseni kaze:
"A poslije ce se svome Gospodaru vratiti, pa ce ga On teskom mukom muciti", tj. zestoko, tesko, ponizavajuce i bolno. Ovo je potvrda prozivljavanja i adekvatnog nadoknadjivanja. Uzviseni kaze: "A onome ko bude vjerovato", tj. ko Nas bude slijedio u robovanju Jedinom Allahu, dz.s., ne cineci Mu sirk, a cemu ga Mi pozivamo, "pripada mu nagrada najljepsa", tj. na buducem svijetu kod Allaha, dz.s.
"I njemu cemo izricati naredbe olaksanja.” Tj. govorit cemo mu lijep govor na ovom svijetu.
"I on podje dalje. /89/ I kad dodje do mjesta gdje Sunce izlazi, on nadje da ono izlazi iznad jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega bilo cim zakloni. /90/ Tako to bi. A Mi obuhvatamo znanjem sve sto je imao on."/91/
Uzviseni kaze da je Zul-Karnejn nastavio putovati i da je proputovao od zapada gdje Sunce zalazi, sve do istoka. Kada god bi prosao pored nekog naroda, pobijedio bi ga i pokorio, pozvavsi ga vjerovanju u Allaha, dz.s. Ako bi se pokorili - uredu, u suprotnom bi ih ponizio, osramotio njihove prvake, preuzeo imetak i natjerao na poslusnost, mobilisuci vojsku od njih u borbi na granicama susjednih pokrajina.
"Kada stize do mjesta gdje Sunce izlazi, on nadje da ono izlazi iznad jednog naroda", tj. zajednice naroda (ummeta), "kome Mi nismo dali da se od njega bilo cim zakloni", tj. nisu imali zgrade da u njima stanuju, niti drveca da u hladu borave i da se zastite od vreline Sunca. Seid Ibn-Dzubejr kaze da su bili crveni i niski i da su stanovali u pecinama a hranili se ribom, dok Katade kaze da su to crnci. Uzviseni kaze:
"Tako to bi. A Mi obuhvatamo znanjem sve sto je imao on", tj. Nama je potpuno jasno njegovo stanje, kao i stanje njegove vojske. Nista Nam se sakriti ne moze, cak i kada bi se narodi promijenili ili ih zemlja progutala, jer Uzviseni kaze:
"Allahu nije nista skriveno ni na Zemlji ni na nebu."
"I on opet podje. /92/ Kad stize izmedju dvije planine, nadje ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao. /93/ 'O Zul-Karnejne', rekose oni, 'Jedzudz i Medzudz cine nered po zemlji, pa hoces li da ti sakupimo naknadu da izmedju nas i njih podignes pregradu? /94/ 'Bolje je ono sto mi je moj Gospodar dao', rece on. 'Nego, samo vi pomozite meni sto vise mozete, i ja cu izmedju vas i njih pregradu podici. /95/ Donesite mi velike komade gvozdja.' I kad on izravna dvije strane brda, rece:' Pusite!.' A kad ga usija, rece: 'Donesite mi rastopljeni mjed da ga zalijem.'"/96/
Uzviseni kazuje o Zul-Karnejnu: "I on opet podje", iduci od istoka, "dok ne stize izmedju dvije planine", koje su jedna drugoj nasuprot. Izmedju njih se nalazi pecina iz koje izlaze Jedzudz i Medzudz podrucje Turkmana, prave im nered, unistavju usjeve i potomstvo. Jedzudz i Medzudz dio su potomaka Ademovih, a.s., sto je potvrdjeno hadisima iz "Sahiha": /112/ "Uzviseni Allah ce reci: "O Ademe!" Adem ce odgovoriti: "Odazivam ti se na sluzenje." Allah, dz.s., reci ce: "Ja cu proziviti dzehenemsku skupinu." Adem ce reci: "A sta je to dzehenemska skupina?" Odgovorit ce: "Od hiljade ce 999 u Dzehennem, a samo jedna osoba u Dzennet. Tada ce mladi osijediti, a trudnice pobaciti svoje plodove. Medju vama ce biti dva naroda koja nece biti poznata ni po cemu osim po brojnosti, a to su Jedzudz i Medzudz."
"Nadje ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao", tj. zbog nepoznavanja njihova jezika i udaljenosti od svijeta.
"O Zul-Karnejne", rekose oni, "Jedzudz i Medzudz cine nered po Zemlji, pa hoces li da ti skupimo naknadu." Htjeli su da mu izmedju sebe sakupe imetak i da mu ga daruju, a da im on izmedju njih i ta dva naroda podigne i sagradi zid. Zul-Karnejn uz izvinjenje, odlucnost, dobrotu i namjeru cinjenja dobra, rece: "Bolje je ono sto mi je moj Gospodar dao", tj. ono sto je meni Allah, dz.s., darovao, a to je vlast i upravljanje, bolje je od onoga sto hocete da mi sakupite. "Nego vi meni pomozite sto vise mozete", svojim radom i sredstvima za gradnju,
"pa cu izmedju vas i njih pregradu podici. Donesite mi velike komade gvozdja." Rijec mnozina je od rijeci u znacenju komada cija tezina prelazi sirijski kintar (oko 50 kg).
"Dok ne izravna dvije strane brda", stavljajuci dio na dio dok ne nadvisi oba brda u visinu i sirinu. Postoji razilazenje o njihovoj visini i sirini. "Rece im: 'Pusite!'", tj. raspaljujte nad njim vatru dok se sav ne uzari.
"Rece: 'Donesite mi rastopljeni bakar da ga zalijem.'" Ibn-Abbas kaze da je rastopljeni bakar i to dokazuje rijecima Uzvisenog:
"I ucinili smo da mu iz izvora rastopljeni bakar tece", sto lici na prugasti plast cija je jedna pruga crna a druga crvena.
I tako oni nisu mogli ni da je predju niti su mogli da je prokopaju. /97/ "Ovo je blagodat Gospodara moga!", rece on. " A kad se prijetnja Gospodara moga ispuni, On ce je sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga ce se sigurno ispuniti." /98/ I Mi cemo tada ostaviti da se jedni od njih kao talasi sudaraju s drugima. I puhnut ce se u rog, pa cemo ih sve skupiti./99/
Allah, dz.s., obavjestava da Jedzudz i Medzudz nisu mogli da predju preko zida a nisu mogli ni da ga ispod prokopaju. Obzirom da je prelazak laksi od prokopavanja, Uzviseni za to upotrebljava adekvatne izraze, pa kaze:
"I nisu mogli ni da ga predju, niti su mogli da ga prokopaju", sto je dokaz da ga nisu prokopali, niti da su bilo sta drugo uradili.
Uzviseni kaze: "Ovo je milost moga Gospodara", tj. posto ga je sagradio Zul-Karnejn je rekao: "Ovo je milost moga Gospodara", tj. prema svijetu, jer je postavio izmedju njih i Jedzudza i Medzudza pregradu koja ih sprecava u cinjenju stete i nereda na Zemlji.
"A kada se ispuni prijetnja moga Gospodara", tj. kada se priblizi istinska prijetnja, "On ce je sravniti", tj. sa zemljom poravnati. "A prijetnja Gospodara moga ce se sigurno ispuniti", tj. bez ikakve sumnje. Uzviseni kaze: "I Mi cemo tada ostaviti da se jedni od njih…", tj. ljudi, onoga dana kada bude sravnjen ovaj zid, ikada oni izadju i pomijesaju se sa ljudima, pa im budu unistavali imetak i stvari. Sve ce ovo biti prije Kijametskog dana a nakon Dedzala, sto ce biti pojasnjeno uz rijeci Uzvisenog:
"I kad se otvore Jedzudz i Medzudz i kad se budu niz sve strane spustali. I priblizi se istinita "I Mi cemo tada ostaviti da se jedni od njih kao talasi sudaraju s drugima." Suddi kaze da je to pocetak Kijameta. "I puhnut ce se u sur", sto je sljedece po redu. Sur je, kako stoji u hadisu, rog u koji ce se puhnuti, a time je zaduzen Israfil, a.s. U hadisu Ibn-Abbasa i Seida el-Hudrija kaze se da je Poslanik rekao: /122/ "Kako da budem veseo a vlasnik roga - trube, stavio je njegov pisak na usta i osluskuje naredbu."Ashabi ga upitase: "Pa sto da kazemo?." -"Recite!: 'Dovoljan nam je Allah i divan je On oslonac, na Njega se oslanjamo', rece Poslanik." Uzviseni kaze: "Pa cemo ih sve sakupiti", tj. sve cemo ih dovesti radi obracuna, sto je slicno Njegovim, dz.s., rijecima:
"Sve samo ih sakupili i nijednog nismo izostavili."
"Toga dana cemo nevjernicima Dzehennem jasno pokazati, /100/ onima cije su oci bile koprenom zastrte, od Moje Opomene i koji nisu mogli da slusaju. /101/ Zar nevjernici misle da pored Mene za bogove mogu uzimati robove Moje? Mi smo, doista, za prebivaliste nevjernicima pripremili Dzehennem." /102/
Uzviseni obavjestava sta ce Kijametskog dana uraditi sa nevjernicima. Jasno ce im pokazati Dzehennem. Pokazat ce im i predstaviti strahote i patnje u njemu prije njihovog ulazka, da bi im uvecao strah i brigu. U Muslimovom "Sahihu" od Ibn-Mes'uda navodi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Dzehennem ce Kijametskog dana biti uvezan sa 70000 uzda, a uz svaku ce biti 70000 meleka." Uzviseni kaze:
"Onima cije su oci bile koprenom zastrte, od Moje Opomene", tj. oni su se pravili slijepim gluhim i zanemarili su prihvatanje Upute i slijedjenje Istine, kao sto Uzviseni kaze na drugom mjestu:
"Onome ko se bude slijepim pravio od Opomene Svemilosnog, Mi cemo sejtana natovariti, pa ce mu on nerazdvojan drug postati." U ovoj suri Uzviseni kaze:
"I koji nisu mogli da slusaju”, tj. nisu poimali od Allaha Njegove naredbe i zabrane. Uzviseni dalje kaze:
"Zar nevjernici misle da pored Mene za bogove mogu uzimati robove Moje", tj. zar vjeruju da im je to ispravno i korisno.
"A ne valja tako! Bozanstva ce poreci da su im se klanjali, i bit ce im protivnici." Zato Allah, dz.s., obavjestava da im je na Kijametskom danu pripremio Dzehennem za boraviste.
Reci: "Hocete li da vas obavijestimo o najvecim gubitnicima djela, /103/ ciji ce trud u zivotu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji ce misliti da je dobro ono sto rade? 104/ To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu poricali da ce pred Njega izaci; zbog toga ce trud njihov uzaludan biti i na Sudnjem im danu nikakva znacenja necemo dati. /105/ Njima ce kazna Dzehennem biti, zato sto su nevjernici bili i sto su se dokazima Mojim i poslanicima Mojim rugali."/106/
"Reci: 'Hocete li da vas obavijestimo o najvecim gubitnicima'" a kazemo cija djela nece nikako dijela, tj. hocete li da vas obavijestimo o onima cija ce djela biti upropastena, a zatim Uzviseni objasnjava:
"Oni ciji ce trud na Ovom svijetu uzaludan biti." Oni ce raditi nistavna djela, mimo propisanog zakona, kojima se nece biti zadovoljno i koja nece biti prihvacena,
"a oni ce misliti da je dobro ono sto rade", tj. vjerovat ce da su u pravu i da je to prihvatljivo i omiljeno, a oni zapravo grijese i djela im se odbacuju. Ovaj se ajet ne odnosi na jednu posebnu skupinu vec ima opcenito znacenje i obuhvata sve Bozije robove koji nisu na Putu Njegovog zadovoljstva a racunaju da su u pravu i racunaju da ce im djela biti prihvacena, mada u stvari takvi grijese a njihova se djela odbacuju. Uzviseni kaze:
"I Mi cemo pristupiti djelima njihovim koja su cinili i u prah i pepeo ih pretvoriti", pa pojasnjava: "To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu poricali da ce pred Njega izaci." Oni su poricali Allahove ajete na ovome svijetu i cvrste dokaze Njegovog vahdanijeta i istinitost Njegovih poslanika, a laznim su smatrali buduci svijet.
"Njima na Kijametskom danu nikakva znacaja necemo dati", tj. necemo dati da im tezulja ima tezinu, jer u njima nema nikakva hajra. Buharija prenosi od Ebu-Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /123/ "Doci ce covjek na Sudnjem danu sa velikom tjelesnom tezinom, ali kod Allaha nece teziti ni kao krilo musice, pa ako hocete, proucite:
"I Mi im na Sudnjem danu necemo nikakva znacaja dati." Uzviseni kaze:
"Njima ce kazna Dzehennem biti, zato sto su nevjernici bili i sto su se dokazima Mojim i poslanicima Mojim rugali", tj. Mi cemo ih ovako kazniti zbog njihova nevjerovanja i ismijavanja Allahovih ajeta i poslanika. Oni su ih ismijavali i zestoko poricali.
"Onima koji budu vjerovali i dobra djela cinili dzenetske basce ce prebivaliste biti, /107/ vjecno ce u njima boraviti i nece pozeljeti da ih necim drugim zamijene."/108/
Uzviseni obavjestava da Njegovi casni robovi, a to su svi oni koji vjeruju u Allaha, dz.s., i Njegovog Poslanika i koji iskreno vjeruje u sve sto su poslanici donijeli, imaju kao nagradu Dzennet Firdevs. U "Sahihima" nalazi se hadis: /124/ "Kada od Allaha molite Dzennet, trazite Firdevs, jer je on najvisi i centar iz koga izviru dzenetske rijeke." Uzviseni kaze: "prebivaliste", tj. mjesto goscenja,
"tamo ce vjecno boraviti", tj. tamo ce stanovati i nikada ga nece napustati. "Nece pozeljeti da to necim drugim zamijene", tj. drugo nece odabrati, niti drugo pozeljeti mimo njega, kao sto pjesnik kaze: "Nastanila je dubinu srca moga i ja ne zelim nikoga mimo nje, niti za njenu ljubav zamjenu."
Iako boravak na jednom uobicajenom mjestu ispuni dusu dosadom i zamorom, Allah, dz.s., nam saopstava da oni, bez obzira na trajnost i vjecnost u kojoj borave, nece zeljeti da dodje do promjene, preseljavanja,odlazka, putovanja i zamjene.
Reci: "Kada bi more bilo mastilo da se ispisu rijeci Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i rijeci Gospodara moga, pa i kad bismo ga prosirili morem poput njega. “109/
Uzviseni kaze: O Muhammede, reci: "Kada bi morska voda bila tinta za pero kojim bi se ispisivale Allahove, dz.s., rijeci, Njegove mudrosti i Njegovi ajeti, koji Ga dokazuju, presahlo bi more prije nego bi se takva knjiga ispisala, "pa i kad bismo ga prosirili morem poput njega", tj. kada bi dodali jos jedno more i nastavili tako beskrajno dodavati, nebi presahle Allahove, dz.s., rijeci, kako to Uzviseni kaze na drugom mjestu:
"Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more, kad presahne ulije jos sedam mora, ne bi se ispisale Allahove rijeci; Allah je uistinu, silan i mudar." Nas Gospodar je onakav kako On kaze, a iznad je onoga sta mi o Njemu kazemo.
"Reci: "Ja sam covjek kao i vi, meni se objavljuje da je vas Bog jedan Bog. Pa ko se nada susretu s Gospodarom svojim, neka cini dobra djela i neka u ibadetu Gospodaru svome ne smatra Njemu ravnim nikoga."/110/
Taberani biljezi od Amra ibn Kajsa el-Kufija da je cuo Muaviju ibn Ebu-Sufjana da kaze: “Ovaj je ajet objavljen posljednji. Uzviseni se obraza svome Poslaniku, s.a.v.s.: "Reci", tj. mnogoboscima koji polaguju tvoje poslanstvo, "Ja sam covjek kao i vi", tj. ko misli da sam lazac, neka saopsti nesto slicno ovome sto ja saopstavam. Meni ne bi bile poznate tajne iz proslosti koje vam saopstavam, a o cemu ste me pitali druzina iz pecine i o Zul-Karnejnu, kako tacno odgovara istini, da me Allah, dz.s., nije o tome obavijestio. Ja vam kazem: "da je vas Bog jedan Bog", Koji nema rivala. "Pa ko se nada susretu s Gospodarom svojim", tj. ko se nada Njegovoj nagradi i lijepoj naknadi,
"neka cini dobra djela", adekvatna Serijatu, "i neka u ibadetu Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga." Takav trazi zadovoljstvo jedino kod Allaha, dz.s., i ne cini Mu sirk. Dva su uslova za prihvatanje ucinjenih djela: potpuna iskrenost prema Allahu, dz.s., i uskladjenost sa Serijatom Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Ahmed biljezi od Seida el-Hudrije da je rekao: /125/ "Naizmjenicno smo dolazili kod Bozijeg poslanika, pa smo spavali kod njega. Nekad bi on imao potrebu ili bi mu iskrslo nesto pa bi nas probudio.Vremenom je broj onih koji su dolazili i cekali porastao.Jednom smo razgovarali pa je medju nas izasao Poslanik i upitao: 'Kakvo je ovo dosaptavanje?' Odgovorili smo: 'Molimo Allaha da nam oprosti, Boziji poslanice. Mi smo, naime, raspravljali o Mesihu pa smo se u stavovima podijelili.' On nam rece: 'Hocete li da vam kazem nesto za sto se ja vise bojim za vas od Mesiha?' 'Hocemo!', odgovorili smo, a on rece: 'To je skriveni sirk, kad covjek ustane da klanja radi drugog covjeka.'" Ahmed biljezI od Ebu-Hurejrea, od Poslanika, s.a.v.s., koji saopstava Allahove, dz.s., rijeci: /126/ "Ja sam najbolji drug. Pa ko uradi djelo nekom drugom mimo Mene, Ja ga se odricem, a to djelo je onome kome ga je namjenio." Ahmed ga jedini ovako biljezi. Ahmed, takodjer, biljezi od Mahmuda ibn Lebida da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /127/ "Najvise zbog cega strahujem za vas je mali sirk." Ashabi su upitali: "Sta je mali sirk, Allahov poslanice?" On odgovori: "To je rijaluk. Kada Allah bude davao ljudima nadoknadu za ucinjena djela na Sudnjem danu, reci ce: 'Idite onima kojima ste se na dunjaluku svojim djelima pokazivali i vidite hoce li vam oni dati nagradu.” Ebu-Ja'la biljezi od Ibn-Mes'uda da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /128/ "Ko lijepo klanja kada ga svijet gleda a ruzno klanja kada je sam, to je omalovazavanje svoga Stvoritelja Allaha, dz.s.
Kraj tefsira sure El-Kehf.
Allahu pripada pohvala i dobrocinstvo.
|
Pregled strana:
<<
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
>>
|
