| 105 EL - FIL / SLON |
Pripremio Nedzad ef. Becic 16.04.2003 |  |
105
EL - FIL / SLON
OBJAVLJENA U MEKI*, IMA 5 AJETA
"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!"
"Zar nisi cuo sta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio!"/1/ "Zar lukavstvo njihovo nije upropastio"/2/ "i protiv njih jata ptica poslao", /3/ "koje su na njih grumenje od gline pecene bacale", /4/ "pa ih kao izjedeno lisce ucinio?"/5/
"Zar nisi cuo sta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio!" Vlasnici slona su oni koji su sa Ebrehom, Abesincem iz Jemena dosli da sruse Kabu, pa je Uzviseni Allah od njih odbranio svoju nepovredivu /svetu/ kucu. Ovo je jedna od blagodati koje je Allah ukazao plemenu Kurejs, odvracajuci od njih vlasnike slona koji su bili naumili da sruse Kabu i zbrisu je do temelja sa lica zemlje. Allah je vlasnike slona unistio, ponizio, omeo njihove nakane i razocarao. Vlasnici slona bili su krscani i njihova vjera bila je ispravnija od idolopoklonstva u kome je bio ogrezao Kurejs. Ovaj dogadjaj bio je priprema i nagovjestaj dolaska Allahovog Poslanika, s.a.v.s., jer je on, po najvjerodostojnijim predanjima, rodjen, upravo te godine. Allah nije pomogao Kurejse protiv Abesinaca zato sto su oni bili bolji od njih, nego zato da bi zastitio Drevni hram /Kabu/ koji ce Allah uciniti jos casnijim i slavnijim, slanjem posljednjeg vjerovjesnika Muhammeda, a.s.
KRATAK PREGLED OVOG DOGADjAJA
Ebrehe, Abesinac, sagradio je u Sani i do tada nezapamceno ukrasio jednu ogromnu crkvu, cvrsto odlucivsi da na taj nacin privuce Arape i odvrati ih od Kabe. Na to je otvoreno pozivao u svojoj zemlji. To se nije svidjelo adnanskim i kahtanskim Arapima, a kod plemena Kurejs izazvalo je svaku osudu i negodovanje, tako da je jedan od njih krisom, preko noci, usao u crkvu, i u njoj izvrsio nuzdu i pobjegao. Cuvsi za ovo, Ebrehe se zakleo da ce krenuti na Meku i do temelja srusiti Kabu. Mukatil ibn Sulejman navodi da su neki mladici, Kurejsevici, usli u crkvu i u njoj podmetnuli pozar. Posto je taj dan puhao jak vjetar crkva je izgorjela do temelja i srusila se. Na to se Ebrehe, na celu velike vojske, uputio prema Meki, vodeci sa sobom jednog ogromnog slona po imenu Mahmud. Kada su Arapi vidjeli sta se sprema, smatrali su da su duzni suprotstaviti se i braniti Kabu. Ebrehi se prvo suprotstavio Zu-Nefer, jedan od jemenskih prvaka i vladara, sa svojim ljudima, ali ga je Ebrehe porazio i zarobio. Ebrehi se suprotstavio i Nufejl ibn Habib el-Hasami sa svojim ljudima. Ovaj otpor je trajao oko dva mjeseca, ali je Ebrehe na kraju porazio i njega i zarobio i Nufejla. U prvi mah, Ebrehe je namjeravao da pogubi Nufejla, ali mu je kasnije oprostio, s tim da mu ovaj bude vodic kroz Hidzaz. Kada je Ebrehe naisao kroz Taif, njegovi sta -novnici su ga laskavo primili i sa njim kao vodica poslali Ebu-Regala. Kada je Ebrehe sa svojom vojskom dosao do El-Muhammesa, u blizini Meke, ulogorio se i sa svojom vojskom napao na stado mekanskih deva koje su sa drugom stokom bile na pasi, i zarobio ih. Medju njima je bilo i dvije stotine Abdul-Muttalibovih deva. Ebrehe je odatle poslao Hanatu el-Humejrija da mu dovede kurejsevicke prvake da im kaze da on nije dosao da se bori protiv njih, osim ako mu se budu suprotstavljali u rusenju Kabe. Sa Hanatom se vratio Abdul-Muttalib koga je Ebrehe primio sa postovanjem. Sisao je sa divana i sa Abdul-Muttalibom sjeo na prostrti cilim na zemlji i preko prevodioca ga upitao sta od njega trazi. Abdul-Muttalib je rekao: "Vrati mi mojih dvije stotine deva koje ste otjerali!" Na to je Ebrehe odgovorio: "Kada sam te ugledao, svidjela mi se tvoja odvaznost, a sad si tako skroman. Govoris mi o dvije stotine deva koje sam ti otjerao, a ne spominjes mi Hram, simbol tvoje vjere i vjere tvojih oceva? Ja sam dosao da ga srusim, a ti mi o njemu nista ne govoris?!" Na to je Abdul-Muttalib rekao: "Ja sam gospodar deva, a ovaj Hram ima svoga Gospodara Koji ce ga braniti." Na to je Ebrehe rekao: "Od mene ga nece moci odbraniti." Abdul-Muttalib je rekao: "Vidjet cemo." Zatim je Ebrehe Abdul-Muttalibu vratio njegove deve.
"Zar lukavstvo njihovo nije upropastio." Vrativsi se medju Kurejsevice, Abdul-Muttalib im je naredio da se povuku i utvrde u brdima oko Meke, bojeci se da im vojska ne nanese kakvo zlo, a on je sa grupom prvaka molio Allaha da sacuva Kabu. Uzevsi za halku na vratima Kabe, Abdul-Muttalib je rekao: "Nema razloga za bojazan. Covjek brani svoju kucu, pa i Ti brani svoju. Njihov krst i lukavstvo nikada ne*e pobijediti Tvoju mudrost, kako ces ih odvratiti." Kada je Ebrehe pripremio slona da krenu za Meku, Nufejl ibn Habib je prisao slonu, uzeo ga za uho i rekao mu: "Mahmude, lezi i vrati se zdrav tamo odakle si i dosao. Ti se nalazis na svetoj Bozijoj zemlji!" Zatim je pustio slona pa je slon legao. Nufejl je zatim otisao, popeo se na brdo i pridruzio se Kurejsevicima. Vlasnici slona su slona udarali i gonili da ustane, ali je on odbijao da poslusa. Kad bi ga okrenuli prema nekoj drugoj strani, ustao bi i krenuo, ali kad bi ga okrenuli prema Hramu, opet bi legao.
"...i protiv njih jata ptica poslao, koje su na njih grumenje od gline pecene bacale, pa ih On kao lisce koje su crvi istocili ucinio?" Ibn Ebi-Hatim svojim lancem prenosilaca od Ubejd ibn Umejra prenosi da je rekao: "Kada je Allah htio da unisti vlasnike slona, na njih je poslao ptice, poput zidarskih lasta, koje su dolazile iz mora, od kojih je svaka nosila po tri kamencica, po dva u nogama i po jedan u kljunu. Kad bi iznad njih naletjele, graknule bi, a onda na njih izrucile kamencice iz kandzi i kljuna. Koji god bi kamencic pogodio nekog od njih u glavu, prosao bi kroz cijelo tijelo i izasao na cmar, a kad bi promasio glavu i pogodio drugi dio tijela, izasao bi na drugu stranu. Sve se ovo desavalo dok je Abdul-Muttalib, sa ostalim Kurejsevicima, medju kojima su bili i Nufejl el-Has‘ami, Mut‘im ibn ‘Addi, ‘Amr ibn ‘Ai‘z el-Mahzumi i Mes‘ud ibn ‘Amr es-Sekafi, stajao na brdu Hira i posmatrao sta se desava sa Abesincima i kako Allah spusta kaznu na vlasnike slona i srucuje svoju srdzbu. Dok je ovo gledao, Nufejl je u stihovima govorio: "Kuda cete sada pobjeci kad vas Bog progoni, Ecrem je porazen a ne pobjednik!" Mukatil ibn Sulejman navodi da su se Kurejsevici tada domogli bogatog plijena od onih koji su ih namjeravali opljackati. Za Abdul-Muttaliba kaze da je dobio taj dan zlata da bi se rupa mogla napuniti. Ata ibn Jesar kaze: "Od kazne koja ih je pogodila, svi vlasnici slona, nisu odmah pomrli. Neki su pomrli odmah, dok je od drugih otpadalo meso, komad po komad, dok su bjezali. Kad je Uzviseni Allah Muhammeda, s.a.v.s., poslao kao poslanika, On je me*u blagodati i dobrotu prema Kurejsijama ubrojao i to kad je od njih odvratio Abesince i tako ih ostavio u zivotu.
"Zar nisi cuo sta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio? Zar lukavstvo njihovo nije upropastio i protiv njih jata ptica poslao, koje su na njih grumenje od gline pecene bacale, pa ih On kao izjedeno lisce ucinio?" Rijec "ebabil" znaci: nepregledne grupe koje sa svih strana dolaze. Ibn-Hisam ka`e: "Arapi ovu rijec ne upotrebljavaju u jednini." Nesai kaze: "Cuo sam od nekih jezicara da jednina od rijeci glasi.
Rijec "sidzdzil", kako Ibn-Hisam od Junusa en-Nahvija i Ebu-Ubejdea prenosi, znaci kod Arapa nesto sto je tvrdo i cvrsto. On kaze da neki komentatori smatraju da je ova rijec u arapskom slozenica od dvije rijeci preuzete iz perzijskog jezika: i od kojih prva znaci kamen, a druga glinu. Tacno je onako kako kaze Ibn-Abbas: "Hidzdzaretun min sidzdzil" znaci glina u obliku kamenja.
Rijec: "el-Asfu" koristi se za opis lisca od bilja i povrca, koje, kad zivotinje pojedu, rastoce. To znaci da je Svevisnji Allah vlasnike slona unistio, upropastio, protiv njih okrenuo njihove zle namjere, da ni u cemu nisu uspjeli i da ih je sve unistio. Ko god se od njih vratio ziv u svoju zemlju, poput Ebrehe, vratio se izranjavan i bolestan, samo zato da bi ispricali sta im se desilo. Tijelo im se u komade raspadalo, a Ebrehi je srce puklo kad se vratio u svoju zemlju i grad Sanu. Ibn-Abbas dalje kaze: "Tako mi Allaha, nije umro prije nego sto im je ispricao sta im se desilo. Kad im je ispricao, umro je." Nakon njega vlast je preuzeo njegov sin Jeksum, a nakon njegove smrti Ebrehin drugi sin Mesruk, a onda ih je sviju iz Jemena protjerao kralj Sejf ibn Zi Jezen el-Himjeri, uz Kisrinu pomoc. U Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na dan osloba*anja Meke rekao: (692) "Allah je slona sprijecio da ne udje u Meku i nad njom vlast dao Svome Poslaniku i pravovjernima. Njena nepovredivost ponovno se vratila danas kao sto je bila jucer. Jeste li culi? Neka prisutni prenese odsutnom!"
Ovim se,
zahvaljujuci Allahu i Njegovoj pomoci,
zavrsava kratki komentar
poglavlja "Slon" .
|
Pregled strana:
<<
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
>>
|
