| Tefsir iz sure As-Saffat o Ibrahimu i Ismailu a.s. |
Pripremio Nedzad ef. Becic 01.02.2003 |  |
BISMILLAHIRRAHMANIRRAHIM
"I on baci pogled na zvijezde", /88/ "pa rece: 'Zbilja, ja sam bolestan'", /89/ "a oni od njega, ledja mu okrenuvsi, odose", /90/ "a on se kumirima njihovim prikrade, pa rece: 'Zasto ne jedete?'"/91/ "Sta vam je te ne govorite?"/92/ "I krisom im pridje desnom rukom ih udarajuci", /93/ "pa mu narod trkom dodje." /94/ "'Kako se mozete klanjati onima koje sami klesete?' - upita", /95/ "kad Allah stvara i vas i ono sto napravite?" /96/ "Pripremite za njega lomacu" - povikase - "pa ga u vatru bacite!" /97/ "I htjedose ga na muke staviti, ali Mi njih ucinismo ponizenim."/98/ Sura As-Saffat
Pozurili su sugradjani Ibrahimovi da izidju na svoju proslavu. A on je pozelio da se odvoji od njih da razbije kipove te je stoga rekao rijeci koje su u isto vrijeme istina, pa su mislili da je bolestan, shodno njihovom shvatanju. "A oni od njega, ledja mu okrenuvsi, odose." Katade kaze: "Arapi kazu za onog ko se zamisli (razmislja): 'gledao je u zvijezde'. To znaci da je on pogledao u nebo razmisljajuci cime ce njih pozabaviti." "...pa je rekao: 'Ja sam, zbilja, bolestan'", tj. slab, a sto se tice hadisa kod prenosi Ibn-Dzerir od Ebu Hurejrea, r.a., u kom se kaze da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /7/ "...nije slagao Ibrahim, a.s., osim u tri slucaja: dva puta zarad Allaha - "Ja sam zbilja bolestan", i njegove rijeci:
"To je ucinio ovaj najveci od njih", i njegove rijeci u vezi sa Sarom, kad je rekao da mu je ona sestra..." Ovaj se hadis nalazi u sahih zbirkama, kao u sunenima sa raznim senedima, ali ovo ustvari nije prava laz zbog koje bi se mogao kuditi pocinitelj, daleko od toga, nego je ovo figurativno nazivano laznim a, ustvari, to je slikoviti govor, da bi se postigao vjerski opravdani cilj. Kako je spomenuto u hadisu: /8/ "U upotrebljavanju aluzije u govoru izbjegavanje je lazi. Pa posto im je rekao:
"Ja sam zbilja bolestan!", a oni od njega ledja mu okrenuvsi, odose", tj. pa posto su otisli od njega, otisao je do kipova uzurbano i u tajnosti. Posto je usao kod njih, nasao je pred njima hranu koja je prinesena kao kurban (zrtva) da bi im blagoslov donijeli. Oni su bili u velikoj dvorani a u procelju je veliki kip. Sa njegove obje strane postavljeni su manji kipovi, sve do vrata dvorane. Kada je Ibrahim vidio pred njima hranu, rekao je:
"'Zasto ne jedete? Sta vam je te ne govorite?' I krisom im pridje desnom rukom ih udarajuci." Pa ih je sve porazbijao, osim onog najveceg, ne bi li se njemu vratili, kao sto je vec bio opsiran komentar u suri El-Enbija (Vjerovjesnici), neka je na njih salavat i selam, a ovdje se ovo kazivanje navodi u skracenoj formi. Posto su se vratili njegovi sunarodnici, odmah su znali ko je to uradio, i da je to ustvari bio Ibrahim, a.s.
"Pa mu narod trkom dodje", tj. pozurili su, i poceli ga grditi, a on ih je s prijekorom upitao: "Kako se mozete klanjati onima koje sami klesete?", vlastitim rukama, "Kad Allah stvara i vas i ono sto napravite?", tj. stvorio je vas i ono sto vi napravite. Buharija prenosi od Huzejfe, r.a., merfu predanje u kojem se kaze: /9/ "Zaista Allah stvara svakog djelatnika i ono sto on napravi." Posto ih je dotukao svojim argumentima, oni su pribjegli sili rekavsi:
"Pripremite za njega lomacu" - povikase - "pa ga u vatru bacite." I uradili su ono o cemu je vec bilo govora o suri El-Enbija (Vjerovjesnici), neka je na njih salavat i selam. Allah ga je spasio od vatre i uzdigao nad njima, a njegove argumente je uzdigao iznad njih, i zato je rekao Uzviseni: "I htjedose ga na muke staviti, ali Mi njih ucinismo ponizenim."
"'Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio' - rece - 'On ce mene kuda treba uputiti.'" /99/ "Gospodaru moj, daruj mi porod cestit!" /100/ "I Mi smo ga obradovali djecakom blage naravi." /101/ "I kad on odraste toliko da mu poce u poslu pomagati, Ibrahim rece: 'O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa sta ti mislis?'- 'O oce moj' - rece - 'onako kako ti se naredjuje postupi; vidjet ces, ako Bog da, da cu sve izdrzati.'" /102/ "I kad njih dvojica poslusase, i on ga celom prema zemlji polozi", /103/ "Mi ga zovnusmo: O Ibrahime", /104/ "ti si san svoj odlucio obistiniti - a Mi ovako nagradjujemo one koji dobra djela cine", /105/ "to je, zaista, bilo ocito iskusenje!" /106/ "Kurbanom velikim ga iskupismo", /107/ "i u narastajima kasnijim mu spomen sacuvasmo": /108/ "Neka je u miru Ibrahim!" /109/ "Eto, tako Mi nagradjujemo one koji dobra djela cine", /110/ "a on je, doista, bio rob Nas, vjernik", /111/ "i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i covjekom dobrim", /112/ "i blagoslovili smo i njega i Ishaka; a medju potomcima njihovim ima vjernika i nevjernika ocitih."/113/
Uzviseni nam kazuje o Njegovom prijatelju koji je, nakon sto ga je Allah, dz.s., pomogao pred njegovim narodom, izgubio svaku nadu da ce vjerovati, iako su vidjeli velike dokaze, ucinio hidzru i otisao od njih.
"Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio" - rece - "On ce mene kuda treba uputiti. Gospodaru moj, daruj mi porod cestit!" - tj. poslusnu djecu koja ce nadomjestiti njegov narod i njegovu porodicu koju je on ostavio. Rekao je Uzviseni: "Mi smo ga obradovali djecakom blage naravi." A to je Ismail, a.s., i bilo je to prvo dijete kojim je obradovan Ibrahim, a.s., a on je bio stariji od Ishaka. O tome postoji konsenzus muslimana i ehli-kitabija, stavise, u njihovim knjigama stoji da se Ismail, a.s., rodio kad je Ibrahim imao 86 godina, a rodio mu se Ishak kada je imao 99. A u njihovim izvorima stoji, takodjer, da je Allah, dz.s., naredio Ibrahimu, a.s., da zakolje svoga sina jedinca, dok u drugom primjerku stoji "prvorodjence", pa su lazno ubacili Ishaka, sto nije istina i sto proturjeci njihovim izvorima. Ishaka proturaju umjesto Ismaila jer je on otac njihove nacije, a Ismail je otac Arapa, pa su im zavidjeli i iskrivili svoju knjigu i dodali: "Jedinac", sto znaci da neko nema drugog djeteta. Zna se da je Ibrahim otisao sa Ismailom i njegovom majkom u Meku. Ovo je tumacenje i objasnjenje netacno, jer se ne kaze "jedinac" osim za onog ko nema nikog drugog. Isto tako, prema prvom djetetu postoji odredjeni vid naklonosti, sto nije slucaj sa ostalom djecom.Stoga je naredba za klanje prvog djeteta bilo teze iskusenje. A evo, ovo je Allahova Knjiga (Kur'an), kao svjedok i dokaz da je rijec o Ismailu, jer Kur'an donosi radosnu vijest o djecaku lijepe naravi koji ce biti polozen za klanje.
(Takodjer, Kur'an donosi redoslijed dogadjaja o klanju, pocevsi sa snom, preko prihvatanja Allahove odredbe od Ismaila i odredbe svoga oca, zatim polozio za klanje celom prema zemlji, da bi na kraju Ibrahim, a.s., bio pozvan : "Ti si san svoj odlucio obistiniti..." do rijeci Uzvisenog:
"A on je, doista, bio rob Nas, vjernik." )
A zatim dalje nastavlja i kaze:
"...i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i covjekom dobrim." Posto su meleki donijeli radosnu vijest o rodjenju Ishaka, rekli su: "I Mi smo ga obradovali djecakom znanim." I kaze Uzviseni: "I Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom", tj. rodit ce im se u zivotu dijete cije ce ime biti Jakub, pa ce biti od njegova poroda potomstvo. Vec je ranije bilo govora da je nemoguce nakon toga narediti da se djecak zakolje, jer je Uzviseni Allah obecao njima dvoma da ce imati nasljednike i potomstvo, pa kako moze biti naredjeno njegovo klanje, a on je mali. A Ismail je ovdje opisan blagim, jer to odgovara ovoj prilici: "I kad on odraste toliko da mu poce u poslu pomagati", tj. kada je porastao i kad je bio u stanju da odlazi sa svojim ocem i pomaze mu i radi ono sto radi njegov otac.
"I kad on odraste toliko da mu poce u poslu pomagati, Ibrahim rece: 'O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa sta ti mislis?'" Obznanio je to svom djetetu da bi mu bilo lakse i da bi provjerio njegov sabur, izdrzljivost i odlucnost u mladosti, u pokornosti Allahu, dz.s., i njegovom ocu. "Oce moj - rece - "Onako kako ti je naredjeno postupi." Tj. uradi onako kako ti je naredjeno, a to je da me zakoljes. "Vidjet ces, ako Bog da, da cu sve izdrzati.", tj. strpjet cu se, i ocekujem nagradu kod Allaha, dz.s. Istinito je ono sto je obecao poslanik Ismail, a.s., kao sto kaze Uzviseni Allah:
"I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obecanje i bio poslanik vjerovjesnik. Trazio je od celjadi svoje da namaz obavljaju i da zekat udjeljuju, i Gospodar njegov je bio njime zadovoljan."
Kaze Uzviseni: "I kad njih dvojica poslusase, i on ga celom prema zemlji polozi..." Tj. posto su se pokorili i poslusali, Ibrahim se odazvao Allahovoj naredbi, a Ismail je pokazao pokornost Allahu, dz.s., i svome ocu. A znacenje:
"I on ga celom prema zemlji polozi", i okrenuo njegovo lice prema zemlji da bi ga zaklao s ledja, kako ne bi vidio svojim ocima kad ga bude klao, da bi na taj nacin olaksao. Ismail, a.s., imao je bijelu kosulju. Rekao mu je: "O moj oce, posto nemam druge kosulje kojom bi me u cefine zamotao, pa skini je da bi poslije bila meni cefini." Pa je htio da mu je skine, a iza ledja je dosao glas:
"O Ibrahime, ti si san svoj odlucio obistiniti." Okrenuo se Ibrahim, a potom je pred njegovim ocima bio bijeli rogati ovan krupnih ociju. Ibn Abbas, r.a., kaze: "Zbog toga mi smo uvijek trazili tu vrstu ovnova za kurbane".
"Mi ga zovnusmo: 'O Ibrahime, ti si san svoj odlucio obistiniti'", tj. postigao si cilj svoga sna time sto si povalio svoga sina za klanje. I rijeci Uzvisenog:
"...a Mi ovako nagradjujemo one koji dobra djela cine", tj. ovako dajemo olaksanje i otklanjamo poteskoce onima koji se istinski boje Allaha i pokoravaju Mu se. Kao sto Uzviseni kaze:
"A onome koji se Allaha boji - On ce izlaz naci, i opskrbit ce ga odakle se i ne nada: onome koji se u Allaha uzda. On mu je dosta, Allah ce, zaista, ispuniti ono sto je odlucio: Allah je svemu vec rok odredio." Na osnovu ovoga ajeta, ovog kazivanja, grupa ucenjaka iz Usula stava su da je dozvoljeno derogiranje neke naredbe prije nego sto se ona izvrsi, za razliku od jedne skupine mu'tezila. Ovdje je ocit dokaz za to, jer je Uzviseni Allah naredio Ibrahimu, a.s., da zakolje svoga sina, a zatim je derogirao ovu odredbu i preinacio je otkupom. Svrha propisane prve naredbe bila je: nagraditi Ibrahima, a.s., za strpljivost iskazanu prilikom njegove odlucnosti da izvrsi klanje, zbog toga je Uzviseni rekao:
"To je zaista bilo ocito iskusenje", tj. jasno veliko iskusenje kada mu je naredjeno da zakolje svoga sina, pa je pozurio da izvrsi dato naredjenje pokoravajuci se Allahovoj naredbi i pokazujuci poslusnost Njemu i zato Allah, dz.s., kaze u drugom ajetu: "I Ibrahim: - koji je obaveze potpuno ispunjavao." (53:37)
I rijeci Uzvisenog: "I kurbanom velikim ga iskupismo." Sufjan es-Sevri prenosi od Alije, r.a., koji kaze da je to bio ovan bijele boje, krupnih ociju, s velikim rogovima, vezan za kolac. Ibn-Abbas, r.a., kaze: "Tako mi Onoga u Cijoj je ruci dusa Ibn-Abbasova, u prvo vrijeme islama vjesala se glava ovna za rogove na slivniku krova Kabe dok se ne osusi." I kaze Ibn-Abbas takodjer: "Ovan je doveden iz Dzenneta, gdje je hranjen i cuvan cetrdeset godina."
Ibn-Ishak prenosi od Muhammeda ibn Kaba el-Kurezija da je upitao Omera ibn Abdul-Aziza, r.a., dok je bio halifa u Samu, o onome ko je trebao biti zaklan. Odgovorio je Omer: "Time se ja nisam bavio, ali mislim isto kao sto ti kazes" - tj. Ismail. Zatim je poslao po covjeka koji je bio kod njega u Samu. Bio je zidov, pa je primio islam i uljepsao svoju pripadnost islamu. Smatrao ga je jednim od jevrejskih ucenjaka. Upitao ga je Omer ibn Abdul-Aziz, r.a., o tome. Muhammed ibn Ka'b kaze: "Ja sam bio tada kod Omera ibn Abdul-Aziza kad ga je Omer upitao: 'Kojeg od dvojice sinova je naredjeno Ibrahimu da zakolje?' 'Ismaila.' Tako mi Allaha, zapovjednice vjernika, to zidovi dobro znaju, ali su oni zavidni vama Arapima da bude vas otac taj nad kome je trebalo da bude izvrsena Allahova zapovijed i da ima pocast koju je Allah, dz.s., spomenuo zbog njegova sabura za naredbu kojom je naredjeno i oni to svjesno nijecu i umisljaju da je to bio Ishak, jer je on njihov otac."
U svakom slucaju, Ismail i Ishak, a.s, obojica su bili cisti, dobri i pokorni Allahu, dz.s.; up. rijeci Uzvisenog:و "I obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i covjekom dobrim" nakon sto je prethodila radosna vijest o zrtvi, a to je Ismail. Posto je odrastao Ismail, kad je bio u stanju da pomogne svome ocu, i zavrseno kazivanje o klanju i otkupu, posto se Ibrahim a.s. vratio u zemlju Kenan, dosla je Ibrahimu, a.s., radosna vijest od meleka, kao i Sari, koja se nasmijesila, i ozarilo se njeno lice. Nije poznato da je Sara dolazila u Hidzaz. Ovo upucuje da su dolaskom Ishaka bili obradovani u zemlji Kenan, kao sto upucuje znacenje ajeta na to da su obradovani rodjenjem Ishaka i njegovom poslanickom misijom, poslije kazivanja o klanju Ismaila i njegovim iskupom. Ovo takodjer upucuje da je bilo naredjeno klanje Ismaila, a ne Ishaka, a.s.
Rijeci Uzvisenog:
"I blagoslovili smo i njega i Ishaka; a medju potomcima njihovim ima vjernika i nevjernika ocitih", jesu kao rijeci Uzvisenog:
"O Nuhu" - bi receno - "iskrcaj se, s pozdravom nasim i blagoslovima tebi i narodima koji ce se izroditi od ovih koji su s tobom! Bit ce naroda kojima cemo davati da uzivaju, a koje ce poslije snaci Nasa kazna nesnosna." (11:48)
"I Musau i Harunu smo blagodati dali", /114/ "pa i njih i narod njihov nevolje velike spasili", /115/ "i pomogli im i oni bijahu pobjednici", /116/ "i Knjigu im jasnu dali", /117/ "i obojicu na Pravi put uputili", /118/ "i u narastajima kasnijim im spomen sacuvali": /119/ "Nek su u miru Musa i Harun!" /120/ "Eto tako Mi nagradjujemo one koji dobra djela cine", /121/ "a njih dvojica su, uistinu, bili robovi Nasi vjernici."/122/
Uzviseni Allah spominje blagodati koje je dao Musau i Harunu kao poslanicku misiju, spas njihov i onih koji su vjerovali sa njima dvojicom od potcinjavanja Faraonu i njegovom narodu, i onoga sto je lose cinio ubijajuci muskarce a ostavljajuci u zivotu zene, a poslije svega toga dolazi njihova pobjeda i smirenost njihovih ociju, pobijedili su ih i oduzeli su sve sto su skupljali cijelog zivota, a zatim je spustio Allah, dz.s., Tevrat Musau, a.s., jasnu knjigu. Uzviseni kaze:
"I knjigu im jasnu dali i obojicu na Pravi put uputili", tj. u rijecima i dijelima,
"i u narastajima kasnijim im spomen sacuvali", tj. ostavili smo poslije njih dvojice lijep spomen i pohvalu. Zatim je to pojasnjeno rijecima Uzvisenog:
"Nek su u miru Musa i Harun! Eto tako Mi nagradjujemo one koji dobra djela cine, a njih dvojica su, uistinu, bili robovi Nasi vjernici."
|
Pregled strana:
<<
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
>>
|
