| Tefsir ajeta 175-177 iz sure El-earaf |
Pripremio Nedzad ef. Becic 07.04.2004 |  |
"I kazi im vijest o onome kome smo dokaze Nase dali, ali koji se od njih udaljio pa ga sejtan dostigao, i on je zalutao." /175/.
"A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strascu krenuo. Njegov je slucaj kao slucaj psa: ako ga potjeras, on isplazena jezika dahce; a ako ga se okanis - on opet dahce. Takvi su ljudi koji Nase dokaze smatraju laznim; zato kazuj dogadjaje da bi oni razmislili." /176/
Los su primjer ljudi koji ne priznaju Nase dokaze, oni zlo cine sami sebi." / El-e*raf177/
Abdur-Rezzak navodi od Abdullaha ibn Mes'uda, r.a., da je u vezi sa rijecima Uzvisenog:
"I kazi im vijest o onome kome smo dokaze Nase dali, ali koji se od njih udaljio", rekao: "To je bio jedan od Israelicana, po imenu Bel'am ibn Ba'ura." Isto predanje navodi nekolicina njih od Mensura. Drugi kazu da je to bio Sajfijj ibnu er-Rahib, a treci da je to bio jedan covjek iz Belke, koji je znao Allahovo najvece ime. Pored toga, neki kazu da je to bio jedan covjek iz Jemena, da mu je bilo ime Bel'am i da mu je Allah dao Svoje dokaze, pa ih je on napustio. Pleme Sekif kaze: "To je bio Umejje ibn Ebi es-Salt." To se prenosi od Ibn-Amra, a on je vjerovatno time htio reci da Umejje ibn Ebi es-Salt lici na njega. Jer, Umejje je dobro poznavao prethodne vjerozakone i zivio je i u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ali ipak nije povjerovao u njega, iako se susreo sa njim. On je sklopio savez sa mnogoboscima protiv Poslanika i oplakivao je mnogobosce koji su poginuli na Bedru. On je jedan od onih ciji je jezik povjerovao, ali nije srce. Jer, on je napisao lijepe stihove u slavu Boga i mudre izreke, ali mu se srce nije otvorilo prema islamu!
Sto se tice onoga na koga se odnosi ovaj ajet, najpoznatiji je stav da je to bio jedan covjek koji je zivio davno, za vrijeme Israelicana. Tako misle Ibn- Mes'ud i jos neki ucenjaci iz prvih generacija. Moj je stav da je to bio Bel'am ibn Ba'ura i da on vodi porijeklo od Luta ibn Harana ibn Azera. Ibn-Asakir kaze: "On je poznavao Allahovo najvece ime pa je poslije napustio svoju vjeru, a spominje se i u Kur'anu. Neki cak kazu i to da mu je bilo dato i poslanstvo, pa da ga je napustio. Medjutim, te su rijeci apsurdne."
Muhammed ibn Ishak ibn Jesar navodi od Salima Ebu en-Nadra da je on kazivao: Kada je Musa, a.s., dosao na prostore Ken'anaca u Samu, Bel'amov narod dodje Bel'amu i rece mu: "Onaj Musa ibn Imran docao je sa Israelicanima da nas pobije i istjera iz nase zemlje i da je da Israelicanima. Mi smo tvoj narod i sada nemamo boravista, a tvoja dova se prima, pa otidji i ucini dovu Allahu protiv njih!" On im na to odgovori: "Tesko vama! On je Allahov poslanik i uz njega su meleki i vjernici, pa kako cu ciniti dovu protiv njih, pogotovu sto ja znam od Allaha ono sto znam?" Medjutim, oni su bili uporni, sve dok ga nisu naveli na iskusenje kojem je on podlegao. Tako se on uputio prema brdu Husban, sa kojeg se vidio logor Israelicana. I, kada se popeo na to brdo i ugledao logor Musaa i Israelicana, poceo je uciti dovu protiv njih. Medjutim, kada god bi htio ciniti dovu da ih zadesi neko zlo, Allah bi dao da mu jezik izgovara rijeci protiv svog naroda. Isto tako, kada god bi htio ciniti dovu u korist svoga naroda, On bi dao da mu jezik govori u korist Israelicana. Tada mu njegov narod rece: "Jesi li svjestan, Bel'ame, sta radis? Pa ti cinis dovu u njihovu korist, a na nasu stetu!" On im odgovori: "Ali, ja tu ne mogu nista!" Dakle, Allah ga je primorao da tako govori. Zatim je on rekao: "Sada sam izgubio i ovaj i onaj svijet i ostalo mi je jos samo da upotrijebim varku i lukavstinu. Zato cu vam predloziti slijedecu varku: Nagizdajte svoje zene i dajte im trgovacke robe, pa ih onda posaljite u israelicanski logor da je prodaju. Ali, recite im da se bilo koja od njih poda - ukoliko je htjedne neki Israelicanin - jer cete ih pobijediti ako samo jedan od njih ucini blud." Oni tako i urade, pa njihove zene udju u logor Israelicana. Jedna od tih Ken'anki naidje pored jednog od israelicanskih velikana. Kada ju je ugledao, ona mu se dopadne, pa on ustane, uzme je za ruku i ode sa njom do Musaa, te mu kaze: "Ja mislim da ces ti reci da mi je ovo haram i da joj se ne priblizavam?" Musa mu odgovori: "Da, ona ti je haram." A on onda kaze Musau: "Tako mi Allaha, u ovome te necu poslusati!" Zatim je uvede u svoj sator i pocne ciniti blud sa njom. Tada Allah Uzviseni posalje kugu na Israelicane. U tom momentu Fenhas ibn Eleazar ibn Harun, koga je Musa odredio za glavnog medju njima, bio je odsutan. Kada se on vratio, kuga je vec harala medju njima. Tada mu je receno sta se desilo, pa on uzme svoje koplje, koje je bilo sve od zeljeza, udje u taj sator i zatekne ih kako cine blud. On ih oboje probode kopljem i izadje napolje, noseci ih na koplju i govoreci: "Allahu moj, ovako mi postupamo sa onim ko je Tebi neposlusan!" Zatim je kuge nestalo, a broj onih koji su od nje stradali vec je bio sedamdeset hiljada. O tom Bel'amu ibn Ba'ura Allah je objavio :
"I kazi im vijest o onome kome smo dokaze Nase dali, ali koji se od njih udaljio..." pa sve do Njegovih rijeci: "...da bi oni razmislili".
Uzviseni kaze:
"Njegov je slucaj kao slucaj psa: ako ga potjeras, on isplazena jezika dahce, a ako ga se okanis - on opet dahce", tj. on je u svojoj zabludi i upornosti u njoj poput psa, jer pas uvijek dahce, bez obzira na to da li ga tjeras ili ga uopce ne diras. Tako Bel'amu nije koristilo ni ako se pozove u vjerovanje, ni ako se ne pozove. Dakle, njemu nije koristio ni jedan od ta dva slucaja: bilo da mu se upucuju savjeti i da se poziva u vjeru, bilo da se to uopce ne radi. Tako Uzviseni kaze:
"...doista je svejedno, opominjao ih ti ili ih ne opominjao - oni nece vjerovati". (2:6)
Zatim Uzviseni kaze: "...zato kazuj dogadjaje da bi oni", tj. Israelicani i ostali narodi, "...razmislili", tj. da bi oni razmislili o tome sta je uradio Bel'am i kako ga je Allah odveo u zabludu i udaljio od Svoje milosti. On je to uradio zato sto je Bel'am Allahovu blagodat koju mu je On dao poducivsi ga Svome najvecem imenu - kojim, kada se od Njega zatrazi On dadne i kada se od Njega zamoli, On ispuni molbu - iskoristio u neposlusnosti prema svome Gospodaru. Stavise, on je tim imenom cinio dovu protiv robova Milostivog i vjernika, koji su u to vrijeme slijedili Njegovog roba i poslanika Musaa, a.s. Zato Uzviseni kaze:
"...da bi oni razmislili", tj. da bi kurejsevicki mnogobosci, kojima je putem Kur'ana saopcen slucaj Bel'ama, pripazili i uzeli pouku iz onoga sto se njemu desilo. Jer oni, tj. Arapi mnogobosci i njihovi savremenici jevreji dobro poznaju Muhammeda, s.a.v.s., kao sto poznaju i svoju djecu. Zato su oni najpreci od svih ljudi da ga slijede, pomognu i podrze. A one od njih koji ne povjeruju u Poslanika, s.a.v.s., te sakriju i ne prihvate njegovu najavu u Tevratu, Allah ce poniziti i na ovom svijetu i na ahiretu.
Zatim Uzviseni kaze:
"Los su primjer ljudi koji ne priznaju Nase dokaze", tj. los su primjer ljudi koji poricu Allahove dokaze. Oni se ovdje porede sa psima, kojima je jedina preokupacija jelo i strast. Dakle, onaj ko ne slijedi znanje i uputu a povodi se samo za svojom strascu i prohtjevima, postaje slican obicnom psu - a kako je to los primjer! Zatim Uzviseni kaze: "...oni zlo cine sami sebi", tj. nije im Allah ucinio zlo, nego su ga oni sami sebi ucinili, time sto nisu htjeli prihvatiti slijedjenje upute i sto su se priklonili svijetu iskusenja, te slijede samo svoju strast.
|
Pregled strana:
<<
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
>>
|
